Ako na rat gledamo kao na šah moglo bi se reći da je ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom partija života koju igra s ruskim diktatorom Vladimirom Putinom ušla u fazu u kojoj više nema poteza kojima bi mogao osigurati brzu pobjedu. I glavni zapovjednik ukrajinskih oružanih snaga u nedavnoj analizi za The Economist, Valerij Zalužni, priznao je da su se našli u pat poziciji.
Iako Zelenski strastveno želi nastaviti obračun s Kremljem jer tvrdi da Ukrajina nema drugih opcija nego punu pobjedu, više nije pitanje hoće li mu Zapad poslati dovoljne količine sve naprednijeg i moćnijeg oružja kako bi probio linije ruske obrane, nego koga će on uopće poslati u novu masovnu ofenzivu nakon što se u pet mjeseci ma fronti dugačkoj oko 1000 kilometara nisu pomakli više od 17 kilometara.
Naime, prema pisanju više velikih zapadnih medija (Time, Insider, FT…) demografski resursi Ukrajine toliko su se istanjili da je sada prosječna starost ukrajinskog vojnika 43 godine. Tako visoka prosječna dob ukrajinskog vojnika posljedica je bolne činjenice da je Ukrajina jedna od najstarijih nacija na svijetu, velikog broja ranjenih i mrtvih vojnika u dosadašnjem tijeku sukoba te pokušaja izbjegavanja vojne obveze u ratu visokog intenziteta.
Početkom rata u Ukrajini (ožujak 2022,) prosječna starost ukrajinskog vojnika iznosila je između 30 i 35 godina. Statistička razlika starosti prosječnog ukrajinskog vojnika na početku rata i danas je zapanjujuća te otkriva u kojoj je mjeri dosegnuta gornja granica demografskih potencijala Ukrajine u modernom ratu visokog intenziteta, za koji se u vojnim teorijama ne očekuje da bi trebao trajati godinama, kamoli desetljećima.
Informacije o sve dramatičnijem ljudskom deficitu ukrajinskih oružanih snaga otvaraju pitanje suočava li se ukrajinski predsjednik na adekvatan način s vojnom, ali i političko realnošću. Glavni zapadni financijer i logističar rata u Ukrajini de facto su Sjedinjene Države, gdje je javna podrška pomaganju Ukrajine u ratnim naporima u kontinuiranom padu; još u srpnju prema istraživanju Reutersa čak je 65 posto Amerikanaca podržavalo namjere Kongresa i Bijele kuće da financira Ukrajinu, a sada o tome pozitivno mišljenje ima samo 41 posto.
Uz to, američki Republikanci puno su negativniji prema potpomaganju Ukrajine nego administracija Bijele kuće, a postalo je evidentno kako se „velika pobjeda“ Ukrajine ne može očekivati za mjesec-dva. Najveći je problem s impresivnom odlučnošću Zelenskog u tome je što njegov pristup podcjenjuje problem daljnjeg gomilanja ljudskih žrtava, kao i razaranja.
Magazin Time opisuje kako više važnih ljudi u Kijevu, čak i onih bliskih Zelenskom, brine da ukrajinski predsjednik više ne donosi zrele odnosno realne procjene.
„Uobičajena iskra njegovog optimizma, njegov smisao za humor, njegova sklonost da oživi sastanak u ratnoj sobi s malo zafrkancije ili bezobrazne šale, ništa od toga nije preživjelo drugu godinu sveopćeg rata. ‘Sada on ulazi, dobiva ažuriranja, izdaje naredbe i izlazi‘, kaže jedan dugogodišnji član njegova tima. Drugi mi kaže da se Zelenski najviše od svega osjeća izdanim od svojih zapadnih saveznika. Ostavili su ga bez sredstava da dobije rat, samo bez sredstava da ga preživi. Ali njegova uvjerenja nisu se promijenila. Unatoč nedavnim neuspjesima na bojnom polju, on ne namjerava odustati od borbe niti tražiti bilo kakav mir. Naprotiv, njegovo uvjerenje u konačnu pobjedu Ukrajine nad Rusijom očvrsnulo je u oblik koji zabrinjava neke od njegovih savjetnika. Nepokretan je, na granici mesijanskog. ‘On ima deluzije‘, frustrirano mi kaže jedan od njegovih najbližih suradnika. ‘Nemamo više opcija. Ne pobjeđujemo. Ali pokušaj mu to reći.‘“, opisuje situaciju u stožeru Zelenskog novinar Timea te naglašava da je glavni tabu pokretanje drugačije strategije pred Zelenskim.
Ukrajinski predsjednik, naime, ne želi ni pomisliti na drugačiju komunikaciju o strategiji i ratnim ciljevima sve dok istraživanja javnog mišljenja govore kako većina Ukrajinaca misli da cilj rata mora biti isključivo pobjeda, nipošto gubitak dijela teritorija. Iako Zelenski nije specifičan u odnosu na ostale utjecajne političare iz zapadnih liberalnih demokracija, koji javne politike često prilagođavaju onome što birači žele čuti, puno je neobičnije i opasnije donositi strateške odluke bazirane na istraživanjima mišljenja građana ako si u ratu.
„Od početka invazije Ukrajina je odbijala objaviti službeni broj mrtvih i ranjenih. Ali prema američkim i europskim procjenama, broj žrtava odavno je premašio 100.000 na obje strane u ratu. To je toliko ugrozilo redove ukrajinskih oružanih snaga da su vojni uredi bili prisiljeni pozivati sve starije osoblje, podižući prosječnu dob vojnika u Ukrajini na oko 43 godine. ‘Oni su sada odrasli ljudi i nisu tako zdravi u početku‘, kaže bliski suradnik Zelenskog. ‘Ovo je Ukrajina. Ne Skandinavija‘“, opisuje magazine Time demografske probleme Ukrajine.
Tu treba obratiti pažnju da se brojka od po 100.000 žrtava vjerojatno odnosi samo na vojnike jer je još prije nekoliko mjeseci široko prihvaćena procjena o najmanje 500.000 žrtava na obje strane, a taj broj je u međuvremenu do danas mogao samo narasti. Potpuno je nejasno pak što misli Zelenski dok komentira očigledni problem manjka mlađih vojnika pa konstatira da Ukrajina nije Skandinavija (?!?). To je općepoznato i nije na bilo koji način relevantno za to što Zelenski mora na frontu slati sve starije vojnike, ali je valjda nešto izjavio da bi – izjavio.
„Kad je rat tek počeo u veljači 2022., ukrajinskih novaka bilo je u izobilju; ljudi su se u gomilama dobrovoljno javljali da brane svoju zemlju od ruskih osvajača, dok je napor masovne mobilizacije koji je zabranjivao gotovo svim muškarcima između 18 i 60 godina da napuste zemlju rano povećao broj vojnika. Ali novačenje je ovih dana značajno smanjeno, zemlja se bori da spriječi bijeg muškaraca sposobnih za borbu. U kolovozu je Zelenski otpustio šefove vojnih ureda u svim regijama zemlje zbog zabrinutosti zbog korupcije u vojnom roku. No taj se potez izjalovio, izjavio je za Time jedan ukrajinski viši vojni časnik, i usporio napore novačenja do zaustavljanja“, piše Insider.
Zaključno, može se primijetiti da Ukrajina oficijelno komunicira „nekoliko desetaka tisuća“ žrtava među vojnicima, ali se strahuje da je brojka nakon ukrajinske ofenzive možda šesteroznamenkasta. Nije vjerojatno da se broj stradalih ukrajinskih vojnika zadržao puno ispod 100.000, što je vrlo malo u odnosu na ukupnu procjenu broja žrtava. Kad bi se stradali ukrajinski vojnici dosita brojili samo u „desecima tisuća“ onda bi superiornost ukrajinskih oružanih snaga u odnosu prema Rusima bila višestruka, što je više zvuči kao ratna propaganda. Druga je mogućnost da je postotak civilnih žrtava u ukrajinskom sukobu daleko viši nego što se do sada mislilo. Loša je i jedna i druga mogućnost.
