Uoči sutrašnjeg velikog finala UEFA Evropskog prvenstva između reprezentacija Španije i Engleske, donosimo priču o historiji poprišta ove fudbalske bitke.
Olimpijski stadion u Berlinu će ugostiti još jedan veliki sportski događaj nakon kojeg će biti poznat novi prvak “Starog kontinenta”. Preko 75.000 sretnika koji su došli do ulaznica za ovaj spektakl će ispuniti tribine grandioznog sportskog zdanja u glavnom gradu Njemačke koje iza sebe ima burnu i komplikovanu prošlost.
Nakon rušenja prethodnog stadiona na istom mjestu 1934. godine, “Olympiastadion” je izgrađen u sljedeće dvije godine. Arhitekt zgrade, Werner March, posudio je dizajn klasičnih sportskih arena, a izvorno je mjesto moglo primiti 100.000 gledalaca, što je i bilo za Olimpijske igre u Berlinu 1936. godine.
Takmičenje je postalo poznato kao “Nacističke olimpijske igre’”, a mnogi iz SAD-a i Evrope podnijeli su peticiju za njihov bojkot. Međutim, mnogi su ih smatrali “uspješnima” zbog broja ljudi koji su prisustvovali. I bile su historijske – bez sumnje najslikovitiji trenutak bilo je legendarno osvajanje četiri zlatne medalje crnog američkog sportaša Jesseja Owensa, a tu su i njegove fotografije na podiju pored sportaša koji podižu ruke u nacistički pozdrav.
Nakon utakmica, stadion je ugostio značajnije događaje nacističke ere u Njemačkoj. Ovdje su se održavale mnogi nacistički propagandni događaji, kao i državni prijem za italijanskog fašističkog vođu Benita Mussolinija.
Nakon što je počeo Drugi svjetski rat, stadion, kao i ostatak “Reichssportfelda” (Carska sportska arena, koja je također uključivala gimnastičko borilište Waldbühne), pretvoreni su u bunker, proizvodno mjesto za detonatore i skladište za hranu i vino. Čak je radio i kao pomoćna radio stanica.
Nakon rata, stadion je ponovno otvoren 1946. godine kada su britanske trupe koje su bile stacionirane u Berlinu održale atletsko takmičenje osam zemalja za savezničke vojnike.
Godine 1998., nakon dugog procesa vijećanja o sudbini stadiona, “Olympiastadion” je doživio veliki remont. Ova megarenovacija započela je 2000. i dovršena 2004. godine
Kapacitet je od tada bio oko 74.000 posjetitelja, zahvaljujući stvaranju prostranijih luksuznih odjeljaka, ali veći dio izvana zadržao je svoj dizajn iz 1930-ih.
Trenutni VIP salon sada se nalazi na istom mjestu na kojem je bila loža u koju je Adolf Hitler pozivao svoje najbliže prijatelje, a posebno imućni gosti sada ondje mogu uživati u odličnoj kuhinji dok gledaju fudbalsku utakmicu. S njegove najviše tačke, visoke 80 metara, može se vidjeti Maifeld, nekadašnji Reichssportfeld, područje koje je veličinom jednako veličini petnaest fudbalskih igrališta, gdje je planirano da primi parade do 250.000 ljudi.
Unutar dvorane Langemarck još uvijek je ugraviran natpis “Dir ist, Liebes, nicht einer zuviel gefallen”, stih Friedricha Hölderlina posvećen domovini koji su nacisti usvojili za svoje potrebe. Berlin je decenijama smišljao kako se nositi s tim mračnim naslijeđem. “Nacisti su ovdje uklesali svoju ideologiju u beton”, opisao je Magnus Brechtken, zamjenik direktora Instituta za savremenu historiju.
Godine 2020. socijaldemokrata Peter Strieder objavio je članak pod naslovom “Dolje s ovim skulpturama!” u kojem je tražio drastične mjere.
“Posebno u vrijeme kada desničarski ekstremisti i nacisti ponovno dobivaju na značaju, greška je ostaviti ovako nešto nepromijenjeno”, rekao je, podsjetivši da stadion “nije napravljen za sport, nego za nacističku propagandu”. Podsjetio je na riječi Hansa Pfundtnera, državnog sekretara u Ministarstvu unutrašnjih poslova Reicha koji je učestvovao u izgradnji stadiona i koji je opisao njegovu funkciju kao “snažnu tvorevinu Trećeg Reicha za Olimpijske igre i njemačke fizičke vježbe”.
Stadion je ostao uglavnom netaknut kao “spomenik i svjedočanstvo olimpijske ideje, središte popularnog i vrhunskog sporta, mjesto za kulturna događanja i zelene površine, jedan od najvažnijih sportskih objekata 20. stoljeća“ , rekao je Thomas Härtel, predsjednik Državnog sekretarijara za sport i omladinu.
Upravo ta ideja omogućuje gledateljima na Evropskom prvenstvu da danas uđu praktički u istu zgradu u koju su se zaljubili nacisti. Njegov zvonik dignut je u zrak 1947. godine, ali je ponovno sagrađen 1962. Zgrada je modernizovana za Svjetsko prvenstvo 2006. godine kada je smanjen broj mjesta za sjedenje kako bi se stvorila bolja atmosfera na fudbalskim utakmicama. Stari prirodni kamen, kojim su prema Hitlerovom izričitom savjetu obloženi zidovi, je pjeskaren kako bi se sačuvalo do 70% historijskog tkiva zgrade.
Jedina veća novost je krov koji se sada proteže na svim etažama i na koji je postavljena kontinuirana rasvjeta s ‘ring of fire’ reflektorima koji ne stvaraju sjene a od 2004. godine u prizemlju se nalazi kapelica čiji su zidovi obloženi zlatnim listićima.
U duhu poštovanja prema historiji, sve instalacije i preinake, od dodatnih krovova do zidnih obloga, dizajnirane su tako da se mogu ukloniti, kako bi zgrada teoretski mogla biti potpuno vraćena u prijašnje stanje.
