Poštovani general Jovan Divjak (1937-2021) jednom mi je rekao da se svaka vojska, pa i Oružane snage Bosne i Hercegovine pripremaju za obranu zemlje, ali da one, osim za rat, imaju svoju vrlo važnu misiju i u miru, da pomognu stanovništvu koje je ugroženo poplavama, požarima, aktiviranjem klizišta i drugim nepogodama, a također i u izgradnji mostova i puteva, čišćenju riječnih tokova, te u deminiranju. Ovime je tada dao odgovor političarima iz entiteta Republika Srpska na njihove neprihvatljive teze o nekoj demilitarizaciji (kad se svi u regiji naoružavaju), kao i o smanjenju broja vojnika, pa i (gle apsurda) navodnom ukidanju Oružanih snaga BiH. Neće moći, jer se o vojsci BiH ne odlučuje u RS-u, nego na državnoj razini – u Parlamentarnoj skupštini BiH. Kad sam kao ratni izvještač Oslobođenja 1993. sa generalom Divjakom bio u jednoj brigadi Armije BiH koja je branila Sarajevo, on mi je rekao nešto čega ću se uvijek sjećati – da je vojska najjača kad je najteže. U ratu i poslije kao vojni ekspert držao je predavanja u Francuskoj i još nekim zemljama o temi “Teorija pravednog rata u etici ratovanja”.
Generalovih riječi o tome kad je vojska najjača sjetio sam se kad su pripadnici Oružanih snaga BiH, najbrže što su mogli, stigli u pomoć narodu Donje Jablanice, Buturović Polja, Fojnice, Kreševa i Kiseljaka, gdje su 4. i 5. listopada strahovite poplave, odroni i klizišta uzrokovali ljudske žrtve, rušili kuće i sve pred sobom. Vojnici i starješine Brigade taktičke podrške OSBiH (komandant brigadir Elvir Faljić) i Inžinjerijski bataljon iz sastava ove brigade (komandant pukovnik Vladimir Bojić) bagerima, buldožerima, dozerima, utovarivačima i kamionima-kiperima pokazali su svoju visoku profesionalnost, obučenost i hrabrost u zadacima pružanja pomoći u izuzetno teškim uvjetima. Jer, trebalo je s komunikacija i naselja skloniti i prevoziti kamene gromade, tone zemlje i drveća i omogućiti sigurnu sanaciju ugroženih područja. Ono što nisu mogle mašine, izvršeno je ručnim radom pješadije, a pri tome nije bilo nikakvih vanrednih događaja, povreda pripadnika OSBiH ili oštećenja materijalno-tehničkih sredstava.
Načelnik Uprave za operacije i obuku u Zajedničkom štabu Oružanih snaga BiH brigadir Mato Đukić je u intervjuu za TVSA rekao da je vojska bila spremna da izađe na ugrožena područja i prije nego što je o tome dobila zapovijed Predsjedništva BiH, budući da je po Zakonu o odbrani BiH jedan od temeljnih zadataka Oružanih snaga BiH pomoć civilnim organima nakon prirodnih i drugih katastrofa i nesreća. Slijedom toga vojska je već 5. listopada izvršila helikoptersko izviđanje terena, zatim je radila na uzbunjivanju jedinica i pripremanju mehanizacije. Đukić je podsjetio da na ovakve prirodne katastrofe prvo treba da reagiraju organi Civilne zaštite, a tek onda vojska, ali imajući u vidu težinu kataklizme, Oružane snage BiH su na ugrožena područja došle među prvima i to je značajno motiviralo druge, a stanovništvu značilo dodatni stimulans tome da će se materijalne posljedice tragedije brže otkloniti. Vojska je svakako doprinijela i boljoj koordinaciji spasilačkih organa budući da su se na ugroženim područjima nalazili predstavnici federalnih, kantonalnih i općinskih službi koji su se jedno vrijeme ponašali kao rogovi u vreći. Brigadir je, također, rekao da je i ovaj primjer potvrdio da Oružane snage BiH nisu nikakav parazit, nego državni organ koji je uvijek spreman da pomogne svome narodu na svakom dijelu BiH.
U ovoj priči važno je podsjetiti da se iz državnog proračuna godinama nedovoljno izdvaja za Oružane snage BiH tako da naprimjer četiri brigade kopnene vojske ne mogu modernizirati svoje naoružanje i opremu. Ono što nisu htjeli domaći organi, pomogle su prijateljske zemlje donacijama, najviše Amerikanci, ali i Kinezi. Tako je Ministarstvo nacionalne obrane Kine 2021. godine doniralo 15 inžinjerijskih mašina i vozila, čime je znatno pojačan Inžinjerijski bataljon OSBiH čije se ljudstvo brzo obučilo za rukovanje tim strojevima. Zahvaljujući tome, OSBiH je, uz požrtvovane vojnike, u mogućnosti da ovako učinkovito pomaže stanovništvu ugroženom od poplava i klizišta u Hercegovini i središnjoj Bosni. Jer da vojska nije imala takve strojeve, oni bi bili angažirani od civilne građevinske operative, što bi zaustavilo ili usporilo njihov rad i prouzročilo finansijske gubitke poduzećima.
