Iako svake izbore zovemo praznicima demokracije, ove je lokalne opečatila tuga. Bujica je odnijela 22 života, no svi strepimo da broj nije konačan: za nestalima se još traga, ogromne štete u Jablanici, Konjicu, Fojnici, Kiseljaku i Kreševu tek će se procijeniti, a potresne priče spasitelja svjedoče o užasu stradalnika. Bračni par koji je zagrljen otišao u smrt, djeca pod betonskim pločama, ljudi koji su umirali i ne znajući šta ih je stiglo. Na prostor koji obično zovemo slovom i jer nije ni Bosna ni Hercegovina već je i Bosna i Hercegovina, sjatili su se spasitelji od Triglava do Vardara. Solidarnost regije govori da nas nesreća umije podsjetiti na elementarnu ljudskost i pokazati dobro komšijsko lice, hrvatski premijer Andrej Plenković promptno je reagirao najavljujući 10 miliona eura pomoći, Srbija je stavila na raspolaganje svoju mehanizaciju. Vijeće ministara BiH odmah se sastalo, Vlada Federacije posegla je za interventnih 1,5 miliona iz BH Telecoma, a Milorad Dodik za 250.000 maraka iz neiscrpnih predsjedničkih rezervi, svakoj stradaloj općini po 50.000. Lokalni izbori su ipak održani osim na području gdje su nestala i biračka mjesta. Očekivano, pobjedu su odnijele tri najjače nacionalne stranke, no doima se da je trijumf ipak s okusom gorčine.
Čitajte kolumne Vildane Selimbegović:
Predsjednik SDA Bakir Izetbegović među prvima se pohvalio kako je njegova stranka osvojila više načelničkih mjesta nego na prošlim lokalnim izborima: tada je dobila 26, a “na ovim smo osvojili novih 10 i izgubili dvije, u plusu smo za sada osam”, kazao je. Izetbegović voli brojku 10, no njegova partija ove sezone nije ni imala kandidata u općini koja vrijedi kao 10 drugih, kako je svojedobno opisao sarajevski Centar. U Sarajevu je SDA izgubila u Starom Gradu, pobjedu je uvjerljivo odnio Irfan Čengić, kadar SDP-a, izgubila je i u Ilijašu, gdje je, po brojnim ocjenama, imala zaista odličnog kandidata, no ispalo je da je ispravljena nepravda s prošlih lokalnih izbora, kada je, reklo bi se, u sudijskoj nadoknadi porazila NiP. Ovaj put je NiP-ov Amar Dovadžija dobio izbore. Za Vogošću nije bilo dileme, SDA-ov Migdad Hasanović je i bio favorit jer slovi kao agilan načelnik, SDA je zadržala i Hadžiće, a u svoju pobjedu računa i Trnovo koje je najtačnije opisati kao fenomen Ibro Berilo, s obzirom na to da je ovaj osumnjičenik za korupciju pobijedio svaki put od 2008. godine (a bio je načelnik i u mandatu 2002-2004), sada je mandat osvojio iz zatvora. Kako god, Izetbegović je s pravom zadovoljan, kampanja koju SDA vodi proglašavajući izdajnicima sve Bošnjake bez svoje članske karte daje rezultate, što je možda i najvidljivije u Novom Sarajevu, gdje se ova stranka obrušila na Nedžada Koldžu, koji je svojedobno bio jedan od najuspješnijih načelnika u cijeloj zemlji. Principijelni Izetbegović mu ne oprašta pobunu, no to ne važi za Muamera Bandića, koji je iz SDA otišao u SBiH, a nemali broj znalaca stanja u općini uvjeren je da će upravo esdeaovci donijeti pobjedu Benjamini Karić, gradonačelnici ideološki bližoj zelenima nego crvenima (iako je, za ne povjerovati, potpredsjednica SDP-a BiH). U Unsko-sanskom kantonu SDA je osvojila Ključ, u Tuzlanskom Gradačac, Gračanicu, Kalesiju, Sapnu, Kladanj, ali i izgubila Banoviće, u Zeničko-dobojskom Maglaj, Zavidoviće i Žepče, otimajući ovu općinu hadezeovcu Mati Zovki. U Srednjobosanskom kantonu SDA je zadržala svih pet načelničkih pozicija, a bilježi i porast u glasovima za općinska vijeća, ali to su poređenja s prošlim izborima. Onih iz vremena Sulejmana Tihića aktualni predsjednik se ne voli ni sjećati: 2012, recimo, SDA je bilježila ubjedljivu pobjedu, bila prva po osvojenim glasovima u cijeloj zemlji i imala 37 načelničkih mjesta i 516 mandata.
Danas je prva stranka Dodikov SNSD, s osvojenih 70 posto općina i gradova u Republici Srpskoj, najvjerovatnije cijelih 45. No, Banja Luka je ostala izvan domašaja ove partije, gradonačelnik je ostao član PDP-a Draško Stanivuković, onaj što se na početku mandata ljubio s Benjaminom, a na kraju su se svađali čiji je spomenik Tvrtku veći. SNSD je uspio osvojiti i SDS-ov bastion na Sokocu: vječni Milovan Cicko Bjelica je izgubio od Strahinje Baševića, ali je na simboličkoj ravni veoma važna pobjeda Demosovog kandidata Dejana Kojića, kojeg je u osvajanju Pala podržala kompletna opozicija. I Bijeljina je o(p)stala izvan Dodikova domašaja, a on sam je iskoristio rezultat SNSD-a da najavi ponovnu kandidaturu na narednim općim izborima za predsjednika entiteta, no to je više nego biračima bila poruka Sudu BiH i međunarodnoj zajednici: lider SNSD-a, dvostruki osvajač američke crne liste na koju je gurnuo i dobar dio svojih najbližih suradnika nesumnjivo s nervozom iščekuje kraj procesa u kome je optužen zbog neprovođenja odluka visokog predstavnika u našoj zemlji, onih kojima se i javno hvalio prkoseći Ustavu BiH i kršeći Dejtonski mirovni sporazum.
Ni Dragan Čović, lider HDZ-a BiH, nije baš najsretniji. Zbog Žepča je javno zamjerio onima koji su napustili stožernu stranku, a iako se nadao pobjedi u Tomislav-Gradu, Hrvatski nacionalni pomak i Ivan Buntić su ubjedljivi dobitnici, u Varešu je pobijedio Zdravko Marošević, kao član HDS-a, a i Jozo Ivančević – također opozicionar – potvrdio je dominaciju u Rami. U Stocu je bilo dugo neizvjesno, no Stjepan Bošković je ipak uspio ostati načelnik, u Mostaru s razlogom HDZ očekuje većinu, pa time i gradonačelničku poziciju.
Da su glavne bitke vođene za velike gradove, pokazuje Tuzla, koju je ubjedljivo zadržao SDP-ov gradonačelnik Zijad Lugavić, ali i Sarajevo, gdje stranke trojke mogu biti zadovoljne. No, ne toliko i pojedinačnim učincima. Predsjednik SDP-a Nermin Nikšić priznao je poraz u tradicionalno crvenim sredinama, uz opasku da se ispostavilo kako su “bili malo previše samouvjereni”. Ipak valja istaći pobjede u Goraždu, Bosanskoj Krupi, Bugojnu i već pominjanim sarajevskim općinama Stari Grad i Novo Sarajevo. Srđan Mandić iz Naše stranke ubjedljivo je porazio DF-ovog protukandidata, a lider NS-a kaže da bilježe rast glasova i izvan centralnih općina glavnog grada koje su i inače najjače uporište ove partije. NiP je potvrdio uspjeh Nermina Muzura na Ilidži, a dobio je i Ilijaš, pa je trojka u Sarajevu i dalje jaka, no posve je sigurno da – ako želi veći uspjeh na općim izborima – već sada stranke trebaju napraviti kvalitetnu analizu i još kvalitetniju strategiju za buduće poteze. Trendovi, naprosto, nisu na strani trojke i zato joj trebaju i djela i riječi.
No, dva su primjera lokalnih izbora koja valja upamtiti kao poučna. Prvi je Velika Kladuša, gdje je zajednički kandidat, koga su bukvalno podržale sve važnije partije, uspio skinuti s prijestolja ratnog zločinca Fikreta Abdića i njegovu laburističku familiju. Važno je istaći da je Boris Horvat lokalni privrednik, fokusiran na probleme i rješenja općine, što će sigurno jednom postati i recept za lokalne izbore u BiH umjesto velikih, nacionalnih tema. Drugi primjer je, naravno, Srebrenica, u kojoj je slavio zajednički kandidat stranaka iz RS-a znakovita prezimena (Miloš) Vučić. Samoproglašeni protukandidat stranaka iz Federacije, nezavisni SDA-ov Hamdija Fejzić ljutio se na Bošnjake, a opet smo svjedočili i kolonama iz Srbije koje su s pravom glasa ili ne izašle na birališta. Srebrenica je, valjda će to jednom svi shvatiti, ne samo vrednija od 10 drugih općina nego i najvažniji prostor u BiH. Iako je u RS-u, Federacija je ta koja mora pokazati senzibilitet i razvijati budućnost u gradu i općini u kojoj je i MC Potočari. To je ujedno šansa ne samo za Bošnjake i ne samo za trojku već i za BiH.
