Stavljajući ih u širi kontekst, u intervjuu za Radiosarajevo ukazuje na njihove moguće negativne reperkusije na bosanskohercegovačku državnost.
Primijetili ste stanoviti zaokret Ambasade SAD-a u pogledu političke prakse Dragana Čovića, lidera HDZ-a BiH, počevši od pitanja Južne interkonekcije do najnovijeg prijedloga Izbornog zakona u BiH, kako to komentirate?
Dragan Čović je dobio od Christiana Schmidta i onih koji su mu dali ključnu podršku na Zapadu, dakle Sjedinjene Američke Države (SAD) i Velike Britanije, ono što nije ni mogao sanjati prije par godina. HDZ sada ima veto na formiranje vlasti u Federaciji BiH, i to je nezabilježena pozicija za stranku sa jedva četiri posto glasova registrovanih birača u jednoj zemlji.
Objave SAD Ambasade u kojim se jasno kritikuje Čović ukazuju na razočaranost njegovom nezahvalnošću i drskošću. Ali, Čović zna ono što donosioci odluka u njegovu korist nisu znali, jer su bili brzopleti i zaslijepljeni mržnjom prema onima koji su probosanski orijentisani: svaki napravljeni ustupak samo poboljšava ucjenjivačku poziciju HDZ za traženje novih ustupaka.
Ono što se može čuti u kuloarima jeste da, pored ljutnje zbog Južne interkonekcije, Čovićevo partnerstvo s Dodikom izgleda jače nego ikada, iako je premijer Hrvatske Andrej Plenković u njegovo ime dao obećanje da će Čović Dodika “prestati podržavati” nakon Schmidtovog nametanja rješenja kojim se od Bošnjaka prave građani drugog reda. Bidenova administracija je pogrešno procijenila da će nametanjem vlasti u FBiH kojoj će Plenković biti politički šef dobiti kooperativnost za ono što oni smatraju bitnim.
Kako ste doživjeli dogovor lidera državne koalicije na imanju Milorada Dodika i Bakincima kod Laktaša, o kojem se ovih dana mnogo govori. Koliko on može donijeti stabilizaciju političkih prilika i napredak na europskom putu, a u kojoj mjeri predstavlja ispunjavanje ciljeva Dodika i Čovića? Kako se, po Vama, u svemu ovome snalazi “Trojka” (SDP, NiP, NS)?
Dogovor je katastrofalan po BiH! Srećom, šanse da se primijeni su nikakve. Razlog za sastajanje na Dodikovom imanju je stvaranje konteksta u kojem je Schmidtovo nametanje tehničkih izmjena Izbornog zakona navodno sprječavanje implementacije sporazuma domaćih aktera!?
Nije nikakva tajna da se cijela Evropska unija (EU) protivi tim promjenama iz razloga što je Hrvatska agresivno lobirala protiv. Njihova logika je da bi eventualno nametanje oslabilo politički momentum za sporazum o novom Izbornom zakonu po želji HDZ-a!
Prvo, zato što će Dodik biti dodatno razjaren i vjerovatno opet napustiti institucije BiH, a, drugo, zato što će eventulano uvođenje skenera u proces brojanja smanjiti šanse za manipulacije u dijelovima BiH pod kontrolom HDZ-a BiH.
Kako, s ovim u vezi, vidite prijedlog Dragana Čovića, lidera HDZBiH, u vezi s izmjenama Izbornog zakona u BiH. Ambasada SAD-a je tu, također, imala vrlo jasan stav, a Čović kaže da je ovaj prijedlog rezultat upravo spomenutih dogovora…
Čovićev prijedlog je ispunjavanje ratnih ciljeva “udruženog zločinačkog poduhvata” zvanog Herceg-Bosna. Ono što je Armija RBiH vojno porazila, Čović traži da mu “Trojka” izglasa u Parlamentu BiH. Tuđman nije imao snage da Aliju Izetbegovića natjera da potpiše u Daytonu tako nešto naprosto zato što je Herceg-Bosna poražena kao zločinački projekat od strane Armije RBiH. Međutim, s obzirom da dobar dio “Trojke” nosi političke uniforme HVO-a, sigurno bi glasali za takve prijedloge kada bi dobili šansu da to i urade.
Kako ste doživjeli nastup Andreja Plenkovića, premijera Hrvatske u Sarajevu, uključujući i diplomatski skandal s Predsjedništvom BiH. Koliko je on usmjeren na guranje Čovićevih zahtjeva i ultimatuma?
Plenković je došao da pokaže da kontroliše stranke “Trojke”. Uspio je u tome tako što je uradio sve da ponizi Predsjedništvo BiH, ali to stranke “Trojke” nije spriječilo da ga javno podrže! Dakle, šef Trojke je u Zagrebu, i kada im naredi da javno podrže njega protiv države BiH – oni to i urade. Između Hrvatske i BiH su izabrali Hrvatsku. U tom smislu se može uskoro očekivati da se pridruže Čovićevom Hrvatskom narodnom saboru. Tamo im je svakako i mjesto.
Kako komentirate poziv lidera “Trojke” koji su za ponedjeljak u 13 sati su zakazali sastanak i uputili poziv svim parlamentarnim strankama na državnom nivou o temi izmjena Ustava BiH s ciljem implementacije presuda iz Strazbura?
Poziv za sastanak je indikacija da “Trojka” nema ideju kako da izađe iz problema Dodikove i Čovićeve ucjene. Trebali su poziv slati kad se odlučivalo o kandidatima u Srebrenici, Jajcu, Vitezu, Vakufu, itd. U tim opštinama su odbili saradnju da bi pomogli SNSD i HDZ. Sad se boje da će ih šefovi izbaciti iz vlasti ako ne isporuče obećano-izborni zakon-pa očajnički žele da nađu saučesnike i alibi.
Kakav rasplet očekujete u vezi s pitanjem Južne interkonekcije kojeg je Čović sveo na paradoksalna strahovanja da će neko “zatvoriti” plin Posušju?!
Južna interkonekcija je dobra opcija za BiH. Rješava problem ucjene Moskve i Banja Luke. Ali Čović hoće da on bude taj koji će imati ruku na ventilu zato što je velika većina budućih korisnika gasa u dijelovima BiH koji su bili pod kontrolom Armije RBiH i gdje nema HDZ. Postoji tu i dimenzija buduće proizvodnje električne energije korištenjem prirodnog gasa u privatnom aranžmanu. Ideja je da se time nadomjesti električna energija koju će EP BiH prestati proizvoditi gašenjem termoelektrana. Dakle, stvara se osnov da nekoliko generacija plaća struju višestruko skuplje jer se pokušava zabraniti korištenje uglja, i to je politika samo prema BiH. Čak i neke članice EU su povećale potrošnju uglja, ali samo BiH se nalazi pod pritiskom zapadnih zemalja da od sebe napravi energetskog patuljka.
