Pišući ove kolumne, nerado se odlučujem da izravno kritikujem nekoga, ali ovog puta hoću, i to politiku odlazećeg predsjednika SAD-a Joea Bidena zbog odobrenja Ukrajini da koristi američke raketne sisteme ATACMS za napade na ciljeve unutar Ruske Federacije, jer smatram da to vodi eskaliranju rata koji traje već dugih tisuću dana. U međuvremenu Rusija je lansirala hipersonični balistički projektil srednjeg dometa na ukrajinski vojni objekt, upozorivši Zapad da bi Moskva mogla napasti vojna postrojenja bilo koje zemlje čije je oružje korišteno protiv njih. Valjda da bi donekle ublažila svoje odobrenje Ukrajini, Bijela kuća je istaknula da je dopustila napade isključivo na područja oko Kurske oblasti, gdje se 20.000 ukrajinskih vojnika brani od napada ruskog korpusa, ojačanog s više od 50.000 ruskih i sjevernokorejskih vojnika. Ograničenje leži u ograničenim zalihama ATACMS-a s dometom od 305 kilometara, a procjenjuje se da su Ukrajini dostavljene samo dvije pošiljke ovih raketa koje su proizvedene 1990. – i to jedna krajem 2023, a druga u ožujku ove godine, ukupno manje od 50 jedinica. Prošle godine sa položaja ukrajinske vojske također je gađan ruski teritorij, ali ne s dalekometnim raketama.
Očevidno, Bidenova administracija još ima ovlasti prenijeti milijarde dolara vrijedno američko oružje Ukrajini prije nego što novoizabrani predsjednik Donald Trump preuzme dužnost krajem siječnja iduće godine. Trump, koji se, po svemu sudeći, protivi daljnjoj pomoći Ukrajini, barem u ovoj mjeri, mogao bi ukinuti financiranje ili povući odobrenje za korištenje američkog naoružanja protiv ciljeva u Rusiji. Američki Senat je u travnju o. g. odobrio novu pomoć Kijevu u ukupnom iznosu od oko 60 milijardi dolara, čime je otvoren put novim isporukama oružja. Amerikanci su s tako velikom logističkom podrškom u obrani Ukrajine zapravo željeli da nanesu strateški poraz Rusiji na bojnom polju, ali u tome nisu uspjeli. Rusija je ekonomiju prebacila na ratni program, a sankcije koje su joj izrečene gurnule su je u čvrst zagrljaj s Kinom i ubrzan razvoj njenih ionako dobrih odnosa s Indijom. S druge strane, aktivirana je skupina zemalja BRIKS, akronim koji označava Brazil, Rusiju, Indiju, Kinu i Južnu Afriku i već ima više od 30 članova. Ove države su se složile da udruže 100 milijardi dolara deviznih rezervi koje se međusobno mogu posuđivati tokom hitnih situacija.
Suštinsko je pitanje mogu li dalekometni ATACMS-i promijeniti stanje na ukrajinskom ratištu i dovesti u povoljniji položaj branitelje? To bi bilo dobro kad bi se dogodilo? Ali zna se da su pod ruskom okupacijom veliki dijelovi istočne Ukrajine, posebno u oblastima Donjecka, Luganjska, Hersona i Zaporožja, a Krim je anektiran još 2014. Za posljednje dvije godine front u Ukrajini jedva da se promijenio, ali je ljetos ukrajinska vojska iznenada promijenila kurs i prodrla u ruski teritorij zauzevši dio oblasti Kurska. Unatoč početnim uspjesima napadača, ruske snage su se konsolidirale i ostaje pitanje da li se trebalo upustiti u taj rizik. Velika je cijena ovog upada kojim je zauzet teritorij od oko 1.000 četvornih kilometara, budući da su ukrajinske snage u zoni operacija izgubile diviziju artiljerijskog HIMARS-a i sisteme protuzračne obrane. Najveći gubitak je pogibija oko 6.000 vojnika (prema ukrajinskim izvorima), pri čemu je, zbog povlačenja najelitnijih jedinica ukrajinske vojske, ugrožen donbaski pravac.
Povratak Trumpa, koji je u kampanji kritikovao opseg američke pomoći Ukrajini, dovodi u pitanje ujedinjeni zapadni front protiv Putina, ali povećava izglede za pregovore o okončanju borbi. Predsjednik Volodimir Zelenski rekao je da Ukrajina mora sve učiniti da se okonča rat slijedeće godine diplomatskim putem, ali ono što se u javnosti zna, nije došlo do smanjenja jaza u pregovaračkim pozicijama dviju strana. Kijev je dugo zahtijevao potpuno povlačenje ruskih snaga sa svih okupiranih teritorija i bezbjedne garancije Zapada koje se mogu uporediti s članstvom u sporazumu NATO-a o međusobnoj obrani kako bi se spriječili budući ruski napadi. Međutim, Kremlj ističe da Ukrajina mora odustati od ambicija da se pridruži NATO-u i da u potpunosti povuče svoje trupe iz regiona za koje Rusija tvrdi da ih je anektirala od početka svoje invazije.
Kakva će u svemu ovome biti uloga Donalda Trumpa kad preuzme dužnost predsjednika SAD-a, pokazat će vrijeme, ali bi bilo sjajno da se rat u Ukrajini završi u proljeće 2025. i da se problemi rješavaju u miru.
