Ratoborni pacifist U svom zadnjem govoru kao 45. predsjednik Amerike, Donald Trump je slavodobitno istaknuo kako je ponosan što u svom mandatu nije započeo nove ratove. Govorio je istinu – nove ratove nije započeo, ali je zaboravio dodati kako je njegov predsjednički mandat bio daleko od nevinog pacifizma u čiji se plašt zaodijeva. Amerika je i prije njegovog stupanja na prijestolje te svjetske sile bila involvirana u Afganistanu, ali je predsjednik Trump intenzivirao zračne udare koji su doveli do porasta civilnih žrtava od 330% za vrijeme, kako se to stručno naziva, njegove administracije. Dakle, ako su prije kao kolateralne žrtve zračnih udara ginule tri osobe, s Trumpovom administracijom taj je broj skočio na deset. Iako u predizbornoj kampanji kritizira američko bombardiranje pozicija Huta za koje kaže da ga ministar obrane koji se – usput rečeno – bori s rakom, vodi iz bolnice i preko laptopa, zaboravlja da je on i financijski i vojno podržavao saudijsku koaliciju koja se godinama neuspješno obračunava s Hutima dovodeći Jemen do humanitarne katastrofe. Upravo je Donald zadnjeg dana svog predsjedničkog mandata, 20. siječnja 2021. Hute stavio na listu terorističkih organizacija. Onda je Biden kasnije povukao tu odluku, pa se nedavno odlučio vratiti na staro, te se očekuje da od sredine ovog mjeseca Huti zadobiju etiketu “posebno označenog globalnog terorizma”, dok su kod Trumpa samo bili “strana teroristička organizacija”.
Čitajte kolumne Pavla Mijovića:
Ratovi su za Trumpa besmisleni gubitak ljudskih života – u tome se slažemo s njim gotovo u potpunosti – s tim da njega zanimaju samo životi njegovih Amerikanaca. Moderna tehnologija je omogućila da zračni udari, a posebno dronovi, minimiziraju vlastite vojne žrtve, tako da ih je Trump – istraživanja Biroa za istraživačko novinarstvo iz Ujedinjenog Kraljevstva pokazuju – učestalo koristio: samo u prve dvije godine novinari su izbrojali 2.243 udara dronom Trumpove administracija, dok se Obama u osam godina zadržao na broju 1.878. Minimum žrtava, a maksimalan efekt. Upravo se takav depersonalizirani način ratovanja uklapa gotovo savršeno u Trumpov profil: napadi dronovima izazivaju maksimalne žrtve, a ne dovode do vlastitih žrtava i ne izazivaju ni pretjeranu grižnju savjesti niti reakciju javnosti.
Kada se Donald godine 2018. zatekao u Francuskoj, planirao je posjetiti groblje na kojemu počivaju američki vojnici poginuli u Drugom svjetskom ratu. Predomislio se rekavši da nema smisla posjetiti groblje koje je “puno gubitnika”. Smatrao je naivčinama oko 1.800 američkih vojnika koji su svoje živote ugradili u oslobođenje Europe. Negirao je kasnije ove tvrdnje, ali se ipak čini da su u savršenoj harmoniji s njegovim stavovima da je smrt vojnika u ratu apsurdna.
Donald se predstavlja kao mirotvorac koji nije samo orijentiran prema budućnosti već i prema prošlosti. Govoreći o Građanskom ratu u Americi, istaknut će kako misli da je on osobno mogao ispregovarati nešto i spriječiti prolijevanje krvi, jer je ipak – reći će – puno ljudi umrlo. Njegov pacifizam nije dakako na tragu Gandhijevog ili Mandelinog, već je jedan od poprilično perfidnih oblika egoizma i nacionalnog patriotizma: djelovat ćemo ciljano, protivnicima ćemo izazivati najveću moguću štetu, a sebe ćemo zaštititi. Dok ovakve stavove dijele gotovo svi vojni stratezi i ratoborni državnici, Trump ih samo kaže naglas.
Čovjek koji je imao mirovni plan Osnova njegove predsjedničke kampanje s kojom pretendira postati 47. američki predsjednik temelji se na dokumentu zvučnog naziva “Agenda47”. Poruke o miru u svijetu, koje naglašava, zauzimaju manje prostora nego onaj famozni “program vlade na stranici A4”, koji je opjevan u popularnoj kulturi. Zaustavit ću rat u Ukrajini ekspresno, u svega 24 sata, tvrdi Trump. Deeskalacija sukoba je ključ svega, a za to je potrebna jedna jaka Amerika, naravno, s njim na čelu. Ako je na ovom planu vrlo štur i koncizan, detaljniji je bio kada je 2020. godine objavio mirovni plan, službeno nazvan “Mirom do prosperiteta: Vizija za poboljšanje života palestinskog i izraelskog naroda”, koji je pretendirao jednom zauvijek riješiti tu bliskoistočnu tugu i nesreću. Iako je na prvu teško spojivo s Trumpom, radi se o do u detalje razrađenom prijedlogu, poprilično realistično intoniranom, ali i inovativnom koji zagovara dvije države. Palestinski teritorij će biti povezan tunelom koji spaja Gazu i Zapadnu obalu – teritorijalni integritet uspostavljen, jedni će druge priznati i zajedno će se boriti protiv ekstremizma i širiti horizonte ljudskih prava. Palestinska država će imati sve atribute državnosti osim mogućnosti da ugrozi Izrael, koji će zadržati sigurnosni monopol. Bliskoistočna regija će procvjetati osnažena novom kulturom mira i prosperiteta, i tamo gdje je nekada vladao konflikt, sada će niknuti suradnja i harmonija, apostrofirano je u Trumpovom miru, kako je navedeni dokument kasnije kolokvijalno nazvan.
Nespojivo se ovo čini s ratobornim Trumpom, koji objavljuje nemilosrdni rat kartelima, pa izbjeglicama, ljevičarima na američkim fakultetima, truloj političkoj kasti, a kojega, kako ih on naziva – mainstream mediji – predstavljaju kao prijetnju broj jedan svjetskom poretku. Trump je majstor imaginacije i razvijanja alternativnih svjetova koji, moramo priznati, zvuče privlačno: svijet bez ratova i kriza, mjesto općeg prosperiteta. No, prisjetivši se njegovog prethodnog mandata, na čije smo vojne epizode ukazali, a ostale su općepoznate, brzo se otrijeznimo, što nije slučaj s njegovim biračkim tijelom, koje će ratoborni pacifist kakav je Trump nastavljati uveseljavati u godini koja slijedi.
