Dva dana nakon što je rodila djevojčicu Saru, Aleksandrinog muža Miloša pozvali su iz Univerzitetsko-kliničkog centra Republike Srpske da mu jave kako je njihova beba preminula. Desilo se to 8. septembra 2018. godine. Aleksandra i Miloš od tada traže tijelo preminulog novorođenčeta. Još ga nisu pronašli.
Deset dana nakon što su Milošu saopštili da je njegova kćerkica preminula, David Dragičević je nestao. Potraga za njim je trajala šest dana i šest noći, a onda je njegovo tijelo pronađeno na ušću Crkvene u Vrbas, u blizini tvrđave Kastel. Davidovi roditelji, otac Davor i majka Suzana, i dalje ne znaju ko je i zašto ubio njihovog sina.
Čitajte kolumne Gorana Dakića:
Aleksandri je doktor nakon poroda čestitao prinovu. Sara je rođena ranije, ali je porođaj prošao u najboljem redu. Djevojčica je bila teška 1,9 kilograma i bila je dugačka 45 centimetara. Proplakala je i prodisala. Stavljena je u inkubator i sa njom je, kako su majci rekli ljekari, sve bilo u najboljem redu. Šest godina kasnije Sarina majka i dalje ne zna gdje joj je sahranjeno dijete.
Načelnik Uprave za organizovani i teški kriminalitet Republike Srpske Darko Ilić rekao je 26. marta na konferenciji za novinare da je David Dragičević nakon tuče ispred jednog kafića obišao još tri ugostiteljska objekta, potom u pekari kupio burek, usput opljačkao jednu kuću i sa mosta skočio u Crkvenu koja ga je odnijela do ušća u Vrbas. Nijedna jedina riječ iz ove izjave nikada nije dokazana, baš kao što nikada nije saopšteno ko je ubio dvadesetjednogodišnjeg mladića.
Na Novom groblju Sarinim roditeljima je rečeno da njihova beba nije tamo, nego na groblju na Pobrđu. Tražili su i dobili odobrenje za ekshumaciju. U grobu gdje je navodno sahranjena Sara pronašli su praznu plastičnu flašu koka-kole sa medicinskom rukavicom. Potom su iskopali i grob pored, ali DNK ostaci nisu bili Sarini. Gdje je Sara? Na jednostavno pitanje očajnih roditelja niko ne želi da odgovori.
Prvi skup Pravda za Davida održan je 26. marta 2018. godine na Trgu Krajine. David Dragičević sahranjen je sedmog aprila. Održano je nekoliko velikih protesta u centru Banje Luke, a povodom ove smrti sazvana je i posebna sjednica Narodne skupštine Republike Srpske. Osmog maja objavljena je prva fotografija Davida Dragičevića sa obdukcije na kojoj se vidi da je mladić pretučen. I dalje se ne zna ko je, zašto, gdje i kako tukao nastradalog mladića.
U martu 2018. godine u Banjoj Luci ubijen je jedan mladić koji je imao dvadeset i jednu godinu, svega nekoliko dana prije toga nestalo je tijelo jedne bebe koja je navodno umrla dva dana nakon porođaja. Dva oca i dvije majke ne znaju šta je bilo sa njihovom djecom. Godinama pokušavaju da saznaju šta se tog marta 2018. godine desilo, ali odgovora nema i nema. Tijelo Davida Dragičevića je ekshumirano i preneseno u Austriju, tijelo malene Sare nikada nije pronađeno.
O smrti Davida Dragičevića govorili su svi – od aktuelnog predsjednika Republike Srpske do “prizemljenog” ministra unutrašnjih poslova, od tužilaca do patologa, od raznih načelnika do mnogobrojnih advokata. O Sarinoj smrti niko ne želi da govori, pogotovo ne oni koji bi trebali najviše da kažu. Nemušta saopštenja koja su novinarima proslijeđena u proteklih nekoliko dana ne govore ama baš ništa.
Pravda za Davida je razbijena na Trgu Krajine u decembru 2018. godine. Te noći kada je specijala krenula sa “čišćenjem” Trga Krajine, nestao je Dragičevićev otac. Njegova majka je ranije toga dana uhapšena. Trista se stvari pisalo o tom pokretu, tri hiljade se govorilo šapatom, a trideset hiljada naslućivalo, ali i dalje niko nije odgovorio na jedno jedino pitanje: ko je i zašto ubio Davida Dragičevića i zatim ga položio u fekalni potok?
Dokumentarni film Centra za istraživačko novinarstvo “Gdje je Sara” postavio je mnoga teška pitanja. Vjerovatno niko nikada neće odgovoriti ni na jedno od njih. Ako je djevojčica mrtva, gdje je zakopana? Ako je živa, gdje se nalazi? Kakva je to zemlja i kakvo je to društvu u kojem jednog ubijenog mladića spuštaju u govna i u kojem umjesto 1,9 kilograma ljudskog mesa u grob polažu plastičnu flašu koka-kole? I kakvi smo to mi ako nas se ništa od toga ne tiče?
