Ovo što u kontinuitetu čine Tužilaštvo BiH i Sud BiH u krivičnom predmetu protiv Milorada Dodika i Miloša Lukića ne samo što ne služi na čast tim pravosudnim institucijama, već je krajnje vrijeme da se nadležna Kancelarija disciplinskog tužioca VSTV-a Bosne i Hercegovine pozabavi neradom postupajućih tužilaca i sudije u tom predmetu i da ih disciplinski procesuira za disciplinski prekršaj neopravdanog kašnjenja u procesnim radnjama iz čl. 56. i 57. Zakona o VSTV-u BiH.
Ne kažem to zato što želim da se u navedenom predmetu lomi preko koljena, a još manje da bi sud donio osuđujuću presudu, već samo zato što je dosadašnje sada i očigledno odugovlačenje postupaka od Suda BiH prešlo sve granice, kako zakona tako i Kodeksa sudijske etike, kao i odgovarajuće tužilačke etike.
Tužilaštvo BiH, ako je vjerovati braniocima optuženih, nije se udostojilo da prije podizanja optužnice pribavi sa odgovarajućeg službenog internet-portala UN-a tekst Dejtonskog sporazuma, koji se na tom portalu nalazi već decenijama. Pa da ga uz optužnicu priloži već prilikom njenog podnošenja Sudu BiH. To je takav nemar u obavljanju tužilačke funkcije koji mora biti sankcionisan, od čega postupajuće tužioce ne smije amnestirati to što su u toku glavnog pretresa preduzeli radnju pribavljanja teksta tog sporazuma. Jednako tako stoje stvari i sa tekstom Bonskih zaključaka PIC-a (Vijeće za implementaciju mira; op.ur.) iz 1997. godine koje, iako su dostupni na portalu Kancelarije OHR-a, Tužilaštvo BiH takođe nije pribavilo, kako tvrde branioci optuženih Dodika i Lukića.
Ljudi moji, i to je takav nemar u obavljanju tužilačkog posla da se čovjek mora zapitati ne rade li tim propustima tužioci u korist optuženih, a da su optužnicu podigli samo forme radi, po onoj narodnoj “nek’ djeca misle da babo nešto radi”.
Jednako tako se ponaša i postupajući sudija. Ona jedva čeka da joj Dodik i njegov advokatski tim zatraže odgađanje glavnog pretresa zbog službenog putovanja Dodika pa da ima razlog da takvom zahtjevu udovolji, iako ZKPBiH ne dozvoljava odgađanje pretresa iz tog razloga. Do sada je u tom predmetu samo iz tog razloga glavni pretres odgođen devet puta, što znači da je, suprotno ZKP-u, na takve stvari izgubljeno devet mjeseci. Zatim, postupajući sudija jedva čeka da branioci predlože saslušanje svjedoka o nečemu o čemu se ne saslušavaju svjedoci, jer to zna svaki sudija, kao što je postupak donošenja zakona u Republici Srpskoj ili o sadržaju Dejtonskog sporazuma. Pa to su stvari koje poznaje sud i postupajući sudija, koji zbog toga treba onemogućiti takve prijedloge branilaca, jer se njima očigledno, kao i sa tzv. službenim putovanjima Dodika baš u vrijeme suđenja, očigledno ide samo na odugovlačenje postupka u ovom predmetu i ništa drugo.
Hajde što to ne služi na čast ni Dodiku ni braniocima, jer njima izgleda sve može stati pod kapu, ali to profesionalna čast i znanje postupajućeg sudije sebi nikako ne bi smjeli dopustiti. Nažalost, taj sudija sve to dopušta i time flagrantno nemarno obavlja svoju sudijsku dužnost. Za to bi i ona trebala disciplinski da odgovara, jednako kao i postupajući tužioci, jer ovo šta oni čine, to kako rade je svojevrsno saučešće u odugovlačenju postupka u ovom predmetu, što je ruganje u oči i pravosuđu i narodu.
