U jednom razgovoru s cijenjenim diplomatom, kolegom Hajrudinom Somunom o libanonskom Hezbolahu, on mi je rekao da je ta šiijitska militantna skupina bolje naoružana nego neke države i da je zbog svog moćnog arsenala stekla status najnaoružanijeg nedržavnog subjekta na svijetu. Ovo je baš sada, u toku rata na Bliskom istoku, vrlo bitno, budući da Iran preko Hezbolaha vodi proxy (posrednički) rat protiv Izraela. Za one koji možda ne znaju, objasnit ću da pojam proxy rat označava oružani sukob između dviju država ili nedržavnih aktera koji djeluju na poticaj ili u ime drugih strana koje nisu izravno uključene u neprijateljstva.
Tu se najčešće radi o oblicima financiranja, naoružavanja ili drugih oblika materijalne pomoći jedne strane kojom pomažu zaraćenoj strani u održavanju ratnih napora. Hezbolah, kojeg finansijski podržava Iran, formiran je 1985. godine, a njegovi pripadnici vodili su kontinuiranu borbu protiv izraelskih snaga u Libanu i pokrenuli napade na izraelske civile u drugim zemljama. Izraelska vojska se jednostrano povukla iz južnog Libana 2000, nakon skoro 20 godina smrtonosnih borbi, što je navelo Hezbolah da se proglasi prvom arapskom vojskom koja je ikada prisilila Izrael da ustupi kontrolu nad teritorijom.
Prema nekim procjenama, Hezbolah je 2016. godine imao oko 150.000 raketa, desetorostruko više nego 2006, za vrijeme jednomjesečnog izraelsko-libanonskog rata, a u 2024. njegovo ukupno naoružanje mnogostruko se povećalo. Analitičari posebno ukazuju na Hezbolahov višecijevni raketni bacač kalibra 122 milimetra, koji je inspiriran poznatim sovjetskim kaćušama, ima domet 40 kilometara i nosi ubitačne bojeve glave teške između devet i 30 kilograma. Premda kaćuše imaju ograničenu preciznost, njihova brzina i niska putanja predstavljaju problem pri presretanju, čak i za izraelski protuzračni sistem željezna kupola jer bi mogao biti preopterećen masovnim baražnim napadima koji pustoše ogromna područja. Teheran je opskrbio Hezbolah i višecijevnim raketnim bacačima (MRBL), montiranim na kamionima, sa sposobnošću simultane paljbe, a tajnim kanalima iz Kine stigle su i rakete Tip 81 u kalibru 122 milimetra. One se mogu opremiti snažnom bojevom glavom koja pogađa ciljeve na udaljenosti od 20 kilometara.
Hezbolahovi militanti opremljeni su i samohodnim višecijevnim raketnim sistemom sovjetske proizvodnje BM-27 Uragan. Ovo oružje je među pripadnicima skupine poznato kao Raad-2 i Raad-3, a ima domet do 60 kilometara. Uragani su u Hezbolah pristigli najvjerojatnije iz Sirije, a mogu biti opremljeni visokoeksplozivnim bojnim glavama težine 50 kilograma. Skupina posjeduje i iranske rakete na čvrsto gorivo u kalibru 240 milimetara. Primjerice, Falak-1 ima domet između devet i 12 kilometara, a Fadžr-3 ima domet od 43 kilometra i bojevu glavu težine 44 kilograma. Hezbolah raspolaže i iranskim raketama Kejbar-1 kalibra 302 milimetra, a one bojnim glavama od 150 kilograma mogu pogađati mete na udaljenosti od 99 kilometara. Prema navodima stručnjaka, riječ je o najpreciznijem dijelu Hezbolahovog raketnog arsenala.
Uz čitavu gamu raketa i projektila, Hezbolah je dobio znatnu iransku pomoć u različitim bespilotnim letjelicama. Prema tvrdnjama izraelskih dužnosnika, militantni šiijiti iz Libanona imaju dronove samoubojice koji bez problema mogu doseći ciljeve u sjevernom Izraelu. Iako nisu sofisticirani poput zapadnih modela, Hezbolahovi dronovi iranskog porijekla navodno mogu dostići udaljenost od oko 460 kilometara. Primarne Hezbolahove bespilotne letjelice uključuju Mirsad-1, uglavnom sličan iranskom Ababilu T, čiji je domet do 200 kilometara, a nosivost iznosi oko 30 kilograma. Veći i sposobniji dron Ajub sličan je iranskom Šahedu 129. Bespilotne letjelice Šahed, poznate i kao kamikaze ili dronovi samoubojice, pojavile su se kao značajan igrač u modernom ratovanju, posebno u asimetričnim sukobima. Ova letjelica ima jedinstvene karakteristike, što ih čini i isplativim i smrtonosnim sistemom oružja. Procjenjuje se da Ajub ima domet od čak 1.500 kilometara, autonomiju leta do 24 sata i nosivost od 150 kilograma.
Zapovjednici Hezbolaha tvrde da mogu angažirati 100 tisuća boraca, ali u to je teško povjerovati, budući da na platnom spisku imaju tek 1.000, a najviše koliko mogu mobilizirati je 65.000 svojih članova. Naime, većina pripadnika Hezbolaha nisu profesionalci, nego su zaposleni u drugim firmama, ili su povremeno radno angažirani, a militantnim aktivnostima se bave onda kad ih pozovu zapovjednici skupina. Hezbolah ima kontroverznu povijest vezanu za terorizam, pa mu se reputacija kreće od klasifikacije da je riječ o “terorističkoj skupini” do “boraca protiv terorizma” na strani onih koji ih plaćaju. Ubrzo nakon osnivanja, Hezbolah su na listu terorističkih organizacija uvrstile vlade SAD-a i Izraela, zajedno s bliskim saveznicama Kanadom i Nizozemskom, dok su Ujedinjeno Kraljevstvo i Australija uvrstili Hezbolahovo vojno krilo. Kao argument za negativno uvrštavanje navedeno je njegovo sudjelovanje u raznim bombaškim napadima, što je Hezbolah kategorički negirao.
