Zakon o imunitetu koji se u formi nacrta nalazi na dnevnom redu decembarske sjednice Narodne skupštine Republike Srpske biće, sasvim izvjesno, svojevrsni Damoklov mač oko vrata Milorada Dodika ukoliko bude usvojen. Kažem to s razlogom, imajući u vidu dvije ključne činjenice. Jedna od njih je da se tim zakonom proširuje krug subjekata koji bi bili zaštićeni imunitetom neodgovornosti u krivičnom postupku, pošto se zakonom taj imunitet hoće dati predsjedniku Republike i članovima Vlade. A druga činjenica, koja se nadovezuje na ovu prvu je retroaktivnost jedne odredbe tog zakona prema kojoj bi imunitet neodgovornosti i imunitet nepovredivosti imala ta lica počev od 1. 8. 2021. godine, u svakom krivičnom postupku koji bi protiv njih bio pokrenut, ili je već pokrenut, kao, kako piše u Nacrtu zakona, “posljedica nepoštivanja odluka visokog predstavnika”, odnosno “kao posljedica nepoštivanja odluka lica koje nije imenovano za visokog predstavnika u skladu sa Aneksom X Dejtonskog sporazuma”.
Čitajte kolumne Milana Blagojevića:
Ove riječi, očigledno je, u Nacrtu zakona napisane su za potrebe Milorada Dodika u aktuelnom krivičnom postupku koji se po optužnici Tužilaštva BiH protiv njega vodi u Sudu BiH.
I upravo zbog toga treba reći kako ova intencija zakona predstavlja Dodikovo kockanje.
Naime, ako bude usvojen ovaj zakon, a možda i prije toga već ukoliko bi bio usvojen u formi nacrta, za očekivati je da Christian Schmidt sa tim zakonom uradi isto ono što je u julu ove godine učinio sa Zakonom o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, tj. da ga poništi i zabrani preduzimanje bilo kojih daljih radnji na njemu, uključujući i donošenje ukaza o njegovom proglašenju i objavljivanju u Službenom glasniku Republike Srpske.
U tom slučaju Dodik će se naći u još neizvjesnijoj situaciji od ove trenutne u kojoj se nalazi. Jer ako ne potpiše ukaz o proglašenju zakona, time će pokazati političku nedosljednost i dodatno izgubiti povjerenje u svom biračkom tijelu, a biće to i dokaz da time priznaje Schmidta za visokog predstavnika.
S druge strane, ako bi Dodik potpisao ukaz i time proglasio ovaj zakon, neminovno bi uslijedila nova optužnica protiv njega od Tužilaštva BiH i novi krivični postupak u Sudu BiH, za još jedno krivično djelo neizvršenja odluka visokog predstavnika, s tim što bi tada bilo za očekivati da protiv Dodika bude predložen i određen pritvor zbog opasnosti od ponavljanja krivičnog djela.
Zato je, dakle, sve ovo što se radi sa Nacrtom zakona o imunitetu medvjeđa usluga Dodiku, svojevrsni hazard i Dodikovo kockanje, koje gotovo izvjesno neće ostati bez Schmidtovog odgovora.
Ukoliko bi se, pak, desilo da Schmidt ne reaguje, u tom slučaju izvjesno će doći do postupka za ocjenu ustavnosti tog zakona pred Ustavnim sudom BiH, koji bi pokrenuo Klub bošnjačkih delegata u Vijeću naroda RS-a, ili odgovarajući broj poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, ili bošnjački (a vjerovatno i hrvatski) član Predsjedništva BiH, koji imaju pravo na to, saglasno Ustavu BiH.
Ima detalja u ovom Nacrtu zakona koji pružaju osnova za to, poput odredbi da o pitanju imuniteta odlučuje sud pred kojim se vodi postupak, a da o žalbi protiv te odluke suda odlučuje Ustavni sud RS-a.
Ovakva odredba bi u krivičnom postupku protiv Dodika značila da se njome hoće da je Sud BiH primijeni i odluči o Dodikovom imunitetu, a da Ustavni sud RS-a nakon toga bude iznad Suda BiH i da odlučuje po žalbi protiv odluke Suda BiH.
Ne ide to tako, jer Zakon o Sudu BiH, za koji su svojevremeno prije dvadesetak godina glasali i poslanici i delegati iz RS-a u Parlamentarnoj skupštini BiH, propisuje da Apelaciono odjeljenje Suda BiH i niko drugi odlučuje o žalbama protiv svih odluka prvostepenih vijeća bilo kog od ostalih odjeljenja Suda BiH.
Zato odredba iz Nacrta zakona o imunitetu da Ustavni sud RS-a bude žalbeni sud u ovakvim slučajevima koji se tiču postupaka pred Sudom BiH, ne bi bila u skladu sa Zakonom o Sudu BiH. A u Ustavu BiH je jasno propisano (član 3.3b) da entitetski zakoni moraju biti u skladu ne samo sa Ustavom BiH nego i sa odlukama institucija BiH što, kako je Ustavni sud BiH više puta utvrđivao u svojim odlukama, znači i saglasnost sa zakonima koje je usvojila Parlamentarna skupština BiH.
No, nisu samo detalji poput već navedenog razlog zbog kojeg ovaj zakon ne bi prošao test pred Ustavnim sudom BiH, već ima nešto još važnije.
Radi se o stavu koji je u više navrata do sada zauzimao, bolje reći ponavljao Ustavni sud BiH, u brojnim svojim odlukama. Da bi se taj stav razumio, treba najprije reći da zakon o imunitetu koji se namjerava usvojiti u Narodnoj skupštini RS-a, tačnije rečeno, njegova odredba koja se želi retroaktivno primijeniti, ima za cilj da onemogući dalje vođenje krivičnog postupka protiv Dodika u Sudu BiH.
I time je, ne zato što ja mislim tako nego zato što je ovdje uspostavljena takva dvodecenijska sudska praksa, takav zakon u suprotnosti sa Zakonom o imunitetu koji je 2002. godine u Republici Srpskoj nametnuo tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown. Tim zakonom Ashdown je ukinuo mogućnost imuniteta u krivičnom postupku za bilo koje nosioce izvršne vlasti u RS-u, kakve odredbe jednako važe i u Federaciji BiH, Brčko distriktu i na nivou BiH. Taj Ashdownov zakon je i dalje na snazi, a u njemu stoji da ga Narodna skupština RS-a mora usvojiti u istovjetnom tekstu, bez ikakvih izmjena i dopuna i bez ikakvih uslovljavanja, što Narodna skupština do danas nije učinila. Stoga bi, po sudskoj praksi koja ovdje postoji dvije decenije, zakon o imunitetu koji bi sada da usvoji Narodna skupština RS-a bio suprotan tom Ashdownovom zakonu, a time i Ustavu BiH. Na koji način?
Pa jednostavno zato što je Ustavni sud BiH u više svojih odluka do sada zauzimao stav koji sam ostavio za kraj ovog teksta, s tim što ću u nastavku citirati najnoviji takav stav, iz odluke Ustavnog suda BiH, broj U-27/22 od 23. marta 2023. godine, za koju odluku je glasala i Republika Srpska putem Zlatka Kneževića, kao svog sudije u tom sudu. Dakle, u toj odluci Ustavni sud BiH je već zauzeo stav da je Christian Schmidt visoki predstavnik (stavovi 1 i 46 te odluke), a zatim je Ustavni sud BiH ponovio svoj stav (vidjeti stav 70 navedene odluke) koji glasi:
”U pogledu nadležnosti visokog predstavnika da donosi zakone, Ustavni sud je već ranije izrazio svoj stav da (ta) ovlaštenja visokog predstavnika proizlaze iz Aneksa 10 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini… (te) kada visoki predstavnik interveniše u pravni sistem Bosne i Hercegovine, supstituišući domaće vlasti, tada djeluje kao vlast Bosne i Hercegovine, a zakoni koje donosi su prirode domaćih zakona te se moraju smatrati zakonima Bosne i Hercegovine”.
Dakle, to je stav Ustavnog suda BiH tako da, bilo da reaguje Schmidt poništenjem ili Ustavni sud BiH kasiranjem zbog neustavnosti, zakon o imunitetu koji bi sada, nakon više od 20 godina, da usvoji Narodna skupština RS-a predstavlja istinsko kockanje, kako za taj zakon tako i za Dodika.
