Ako se držimo slova Ustava Bosne i Hercegovine, bez čega nema istinske vladavine prava, onda ne mogu čudom da se načudim šta sve nekim našim ljudima neće pasti na pamet. Čitam izjavu Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH, koju je dao 8. 2. ove godine neposredno nakon sastanka vladajuće koalicije na nivou BiH. Kako je prenijelo sarajevsko Oslobođenje, Čović je tom prilikom rekao “da kod izmjena Izbornog zakona insistiraju da bude riješeno pitanje izbora članova Predsjedništva BiH”, naglasivši “da se izmjene odnose na izbor članova Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda”, te zaključivši: “Model koji smo ponudili trojci u Mostaru, po meni i po njima, bio je korektan”.
Šta taj model podrazumijeva, već je upoznata naša javnost. U suštini, on znači da za izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH u Federaciji BiH kandidatu ne bi bila dovoljna većina glasova birača sa cijele teritorije Federacije BiH, nego bi morao osvojiti i većinu glasova u najmanje tri od pet kantona projektovanih tako da imaju značajan broj hrvatskih birača, da ne kažem većinu. Ako ne osvoji i tu većinu glasova u tri kantona, kaže dalje ovaj HDZ-ov model, onda je potrebno da osvoji većinu u dva takva kantona, a ako ne osvoji većinu ni u dva kantona, onda mora dobiti većinu glasova u jednom od tih kantona.
Čitajte kolumne Milana Blagojevića:
To, dakle, HDZBiH želi da bude propisano Izbornim zakonom BiH, iako slovo Ustava BiH o svemu tome govori sasvim drugačije.
Naime, članom 5. stav 1. Ustava BiH je propisano da se jedan bošnjački i jedan hrvatski član Predsjedništva BiH “biraju neposredno sa teritorije Federacije BiH”. Akcenat u ovoj ustavnoj odredbi treba staviti na riječi “sa teritorije Federacije BiH”, jer ona sasvim jasno propisuje, bolje reći naređuje, da i hrvatski i bošnjački član Predsjedništva moraju biti izabrani neposrednim glasanjem, glasovima sa cijele teritorije Federacije. Drugim riječima, ova odredba, dok je kao takva na snazi, ne dozvoljava da se hrvatski i bošnjački član Predsjedništva BiH biraju u manjim izbornim jedinicama, kakve su kantoni u Federaciji, već samo i isključivo sa teritorije Federacije kao jedne izborne jedinice. Kao takva, ova odredba Ustava BiH je ono što se u teoriji ustavnog prava naziva ustavnim rezervatom, to jest pravilom koje se propisuje samo Ustavom, a ne zakonom koji je niži pravni akt u odnosu na Ustav i mora biti u skladu sa Ustavom, a ne da mu protivrječi.
Međutim, ako bi navedeni HDZ-ov model bio prihvaćen u Parlamentarnoj skupštini BiH i usvojen u formi zakona, tačnije rečeno izmjena Izbornog zakona BiH, to bi bio klasičan vid neustavnog izbornog inženjeringa HDZ-a BiH. Naime, takvim zakonom došli bismo sasvim izvjesno u situaciju da Ustav BiH propisuje da se i bošnjački i hrvatski član Predsjedništva BiH biraju samo sa cijele teritorije Federacije, dok bi HDZ-ov zakon propisivao da se hrvatski član Predsjedništva bira sa teritorija kantona, jer bi u tom slučaju odlučivali glasovi birača iz određenih kantona, a ne iz cijele Federacije kako propisuje Ustav BiH.
Stoga bi takav zakon flagrantno kršio Ustav BiH pa bi bilo sasvim opravdano očekivati da neko od ovlaštenih subjekata odmah pokrene postupak za ocjenu njegove ustavnosti, a Ustavni sud BiH bi u tom slučaju takav izborni inženjering, odnosno zakon, sasvim osnovano i opravdano morao proglasiti neustavnim. Mada, ne treba isključiti ni da za tim neće biti potrebe i da takav zakon neće proći u Parlamentarnoj skupštini BiH, jer za to vjerovatno neće dobiti potrebnu većinu u Predstavničkom domu, a gotovo sam siguran da neće dobiti većinu glasova bošnjačkih delegata u Domu naroda, jer je suprotan Ustavu BiH.
Zato je, ako zaista držimo do vladavine prava, jedini ispravan put da HDZ ili drugi relevantni hrvatski politički subjekt u BiH svoj zahtjev, čiji legitimitet ne dovodim u pitanje, ostvaruje samo kroz postupak izmjene Ustava BiH, pa da eventualno umjesto sadašnje ustavne odredbe o izboru hrvatskog člana Predsjedništva BiH, u Ustavu BiH bude propisano ono što bi HDZBiH da učini zakonom. Sve drugo izvan toga bilo bi nasilu i neustavno, a to nikome ne bi donijelo ništa dobro. Naprotiv.
