Razlozi njegovog obraćanja, u kojem je obrazložio elemente iz svoga zahtjeva, odnose se na nepreciznost odredbi Ustava Bosne i Hercegovine koje se tiču minimalnih kvalifikacija za izbor sudija u Ustavni sud Bosne i Hercegovine, tražeći da se u okviru Mišljenja Venecijanske komisije ukaže na praksu koja prevladava u evropskim zemljama prilikom izbora sudija u ustavne sudove, kako bi se takva praksa koristila i u Bosni i Hercegovini. Istaknuto je da je Ustav Bosne i Hercegovine, kao Aneks IV Dejtonskog mirovnog sporazuma pisan terminologijom anglo-saksonskog prava, što otvara prostor za česte proizvoljne i neutemeljene interpretacije samog ustava.
Osim toga, posebno je traženo da Venecijanska komisija u svojim preporukama jasno kaže da li je moguće koristiti etničku pripadnost prilikom popunjavanja Ustavnog suda Bosne i Hercegovine na način da se to vrši putem paritetnog etnički utemeljenog izbora sudija.
Predloženo je, također, prilikom izlaganja i diskusije, da Venecijanska komisija u svome Mišljenju odnosno preporukama i zaključku iskaže svoj stav i o tome da li sistem odlučivanja u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine može biti etnički i teritorijalno (entitetski) utemeljen.
U nastavku prenosimo Komšićevo obraćanje:
Uz zahvalnost za sve napore Venecijanske komisije u sačinjavanju jako dobrog drafta Mišljenja Venecijanske komisije, koje će biti od velike pomoći u svim nastojanjima da se kvalitet Ustavnog suda Bosne i Hercegovine podigne na najviši mogući nivo, dozvolite mi ovom prilikom da istaknem nekoliko važnih pitanja koja su bila temeljna inspiracija za slanje zahtjeva Venecijanskoj komisiji.
Na početku, dozvolite mi, prije iznošenja razloga iz moga zahtjeva za Mišljenje Venecijanske komisije, da istaknem tu činjenicu da je Ustav Bosne i Hercegovine, kao Aneks 4 dio Dejtonskog mirovnog sporazuma i da je pisan terminologijom anglo-saksonskog prava što u domaćem pravnom ambijentu, u kojem postoji isključivo kontinentalno pravo i njegov terminološki aparat, izaziva niz loših i proizvoljnih interpretacija. Jako je teško jedan dokument pisan anglo-saksonskim terminima provoditi u ambijentu kontinentalnog prava, pa tako cijeli niz termina na temelju različite percepcije bude pogrešno interpretiran. Naša je namjera da koristimo isključivo termine i način implementacije kontinentalnog prava, što će biti moguće tek kada Ustav Bosne i Hercegovine reformišemo u toj mjeri da on bude pisan i prilagođen kontinentalnom pravu. Dozvolite mi, sada, da ukratko obrazložim razloge podnošenja moga zahtjeva za Mišljenje Venecijanske komisije.
Prvi razlog, svakako, ogleda se u relativno nepreciznim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine koje utvrđuju minimum kriterija za izbor sudija u Ustavni sud Bosne i Hercegovine što je, nažalost, u prethodnim slučajevima zloupotrebljeno do te mjere da su birane osobe bez bilo kakvog pravosudnog iskustva. Potpuno smo svjesni da u Evropi postoji različita praksa izbora sudija u ustavne sudove, ali da ipak postoji nešto što možemo nazvati preovlađujućom praksom ili praksom koja je prisutna u najvećem broju zemalja Evrope. Svakako smo svjesni da postoje toliko specifični slučajevi u pojedinim zemljama u kojima je moguće izabrati lica za sudije ustavnih sudova koja uopće nisu pravnici, ali isto tako smatramo da to nije odgovarajuća praksa koja se može primijeniti u Bosni i Hercegovini.
Potrebno je posebno naglasiti da u Bosni i Hercegovini postoji krhka demokratija koja, radi postojanja etnički utemeljenih politika, nije potpuna niti uspostavljena u cijelosti, gdje u takvim slučajevima Ustavni sud Bosne i Hercegovine treba biti krajnja sudska instanca koja, pored pravnih pitanja, treba da zaštiti i demokratiju u Bosni i Hercegovini.
U prethodnoj praksi donošenja odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u čemu su učestvovala lica koja su birana za sudije ali koja uopće nisu imala nikakvo pravosudno iskustvo, donošene se odluke koje su izazivale značajne tenzije i prouzrokovale dugogodišnje političke i pravne probleme u Bosni i Hercegovini. To su najčešće bile odluke koje su se ticale izbornog sistema u Bosni i Hercegovini u kojima je Ustavni sud Bosne i Hercegovine donosio jako čudne odluke, koje su čak sadržavale argumente za etničke podjele u zemlji kojima se učvršćuje diskriminacija. Dozvolite da posebno naglasim kako je takva praksa neprihvatljiva.
Pored toga, u Bosni i Hercegovini ne postoji Vrhovni sud kao krajnja sudska instanca u dvostepenim postupcima, tako da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u pojedinim slučajevima djelovao kao krajnja sudska instanca. Da bi tako nešto bilo utemeljeno, onda je svakako neophodno da u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine budu izabrane sudije koje su imale pravosudno, ili dovoljno dugo profesionalno iskustvo, kako bi bili u stanju da obavljaju posao u takvom sudu koji predstavlja krajnju sudsku instancu. Za sada, u sastavu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u dijelu izabranih domaćih sudija, takvu praksu nemamo jer su u Ustavni sud Bosne i Hercegovine najčešće birani kandidati bez bilo kakvog pravosudnog iskustva ili dovoljno dugog profesionalnog iskustva koje se tiče pravosudnih organa. To svakako podriva kvalitetu samog Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i u konačnici ima za posljedicu nedovoljnu pravnu sigurnost građana Bosne i Hercegovine.
Posebno je zabrinjavajuće što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u pogledu zaštite ljudskih prava, preuzeo ovlaštenja Evropskog suda za ljudska prava na način da je vidno svojim odlukama nastojao da stvori novu praksu za Evropski sud, umjesto da je u svome odlučivanju koristio sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava, što mu je ustavna obaveza. Razlog tome opet je nedovoljan kvalitet, potencijal i znanje izabranih sudija, zbog nedovoljno preciznih kriterija za izbor sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine koji su utvrđeni Ustavom Bosne i Hercegovine.
Drugo važno pitanje, odnosi se na etnički sistem izbora sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Naravno, svjestan sam kako Ustav Bosne i Hercegovine ne utvrđuje etničke kriterije za izbor sudija u Ustavni sud Bosne i Hercegovine, ali je s druge strane uspostavljena praksa da kod 6 domaćih sudija, prilikom svih izbora, imamo 2 etnička Bošnjaka, 2 etnička Hrvata i 2 etnička Srbina. To je praksa koja dolazi iz etničkih politika i etnički utemeljenih stranaka, što je apsolutno neprihvatljivo. Na taj način u kojem se vrši izbor na temelju etničkog pariteta, jedan je od dodatnih razloga kojima se podriva kvaliteta Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Ovom prilikom podsjetiću vas na stav Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope iz oktobra 2002. godine u kojem je, nedvojbeno rečeno, da Bosna i Hercegovina u okviru svojih obaveza koje proizlaze iz članstva u Vijeću Evrope „mora napustiti etnički sistem predstavljanja i preći na građanski sistem predstavljanja.“ To je obaveza moje zemlje i ona se mora ispuniti.
Na kraju, želim posebno istaći i taj treći problem koji smo dali u okviru naših sugestija ili manjeg amandmana na draft Mišljenja Venecijanske komisije, a za koji insistiramo da uđe u stav 35 ili 36 jer ga smatramo enormno važnim. Taj problem ogleda se u namjeri domaćih političkih aktera da izmjene sistem odlučivanja Ustavnog suda Bosne i Hercegovine na način da to bude etnički i teritorijalno (entitetski utemeljeno) odlučivanje. Složićete se sa mnom da je tako nešto potpuno ne prihvatljivo. Zbog toga, dali smo mali amandman na draft Mišljenja Venecijanske komisije, koji mislimo da se može ugraditi u stav 35 ili stav 36 i koji glasi:
„Polazeći od toga da etničke kvote ili etnički kriteriji za izbor sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine predstavljaju izraz diskriminacije, Venecijanska komisija, takođe, smatra da u sistemu odlučivanja Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ne mogu biti primijenjeni etnički sistem odlučivanja, kao ni teritorijalni, odnosno entitetski sistem odlučivanja. Ustavni sud Bosne i Hercegovine kao sudski organ sa specifičnim nadležnostima koji donosi odluke, a koje se odnose na sve građane Bosne i Hercegovine, svoje odluke treba donositi prostom većinom od ukupnog broja sudaca Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Etnički i teritorijalni (entitetski) sistem odlučivanja bi bio neprihvatljiv.“
Vjerujem kako ovaj amandman može biti jako značajan i koristan te, dozvolite da insistiram, da se on ogradi u konačno Mišljenje Venecijanske komisije, prema mome zahtjevu od 15. marta 2024. godine.
Želim još jednom izraziti svoje duboko poštovanje prema Venecijanskoj komisiji, koja je svojim mišljenjima veoma mnogo pomogla u popravljanju različitih pravnih nepravilnosti u Bosni i Hercegovini. U slučaju vaših dodatnih pitanja, stojim vam na raspolaganju.
Zahvaljujem za vašu pažnju.
(SB/Vijesti.ba)
