Sutra je 100. dan izraelskog rata u Gazi, kojem se još ne vidi ni kraj ni ishod. Subota je bila i kad je počeo, rušenjem izraelske granice i masakrom civila koje su počinili hamasovci. Poslije nekoliko sati nastupio je pakao za dva miliona višestrukih palestinskih izbjeglica. Izraelski general Ghassan Alian je već trećeg dana osvetničkog rata rekao “ljudskim životinjama”, kako je nazvao Palestince: “Željeli ste pakao, pakao ćete i dobiti”.
Ta izjava naći će se u brdu materijala na jučer započetom saslušanju pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) u Haagu, čime je počeo proces optužbe Izraela za genocid u Gazi koji je pokrenula vlada Južnoafričke Republike. Ni poslije tri mjeseca, dakle, rat ne prestaje, a kakav je, fino je neku večer hrabri izraelski novinar Gideon Levy rekao Nikoli Vučiću na N1: “Ja sam 1993. bio u Sarajevu pod opsadom. Mnogo godina sam mislio da sam tu vidio najveće grozote, ali ono što se sada dešava u Gazi je gore, usuđujem se reći, od onoga što se desilo u Sarajevu”.
Čitajte kolumne Hajrudina Somuna:
Bio sam među onima koji su, prateći od prvog trena šta se događa u Gazi, bili uzdržaniji od upotrebe termina genocid koji se ponekad olako daje, teško utvrđuje i gotovo uvijek negira od strane koja ga provodi. Veoma je dobro što je optužba stigla u Haag i što ju je podnijela zemlja koja nije ni arapska ni islamska, a koja na osnovu svog iskustva s aparthejdom još od vremena Nelsona Mandele podržava borbu Palestinaca protiv izraelske okupacije i blokade. Njenim pravnicima neće biti teško da pred ICJ iznesu podatke o barbarstvu izraelske osvete nad Gazom, koja je daleko prevazišla optužbu za aparthejd prema svim Palestincima. Njega je priznao čak i jedan američki predsjednik.
Kako drukčije nego genocidnom nazivati izraelsku invaziju na Gazu kad se kaže samo nekoliko podataka: da je do prije dva dana tamo poginulo 23.210 Palestinaca, da ih je ranjeno 59.167 i da je svakih deset minuta ginulo jedno dijete. Na društvenim mrežama kruži i podatak kako je Hitler u Auschwitzu ubijao dnevno 127 djece, a Netanyahu u Gazi 178. Američka Jevrejka Alice Rothchild, doktorica i autorica knjige o kritičnom stanju palestinskih žena, pisala je prije nekoliko dana u New York Timesu da joj je palestinska kolegica Aya Khairis javila o očajnom stanju 50.000 Palestinki, koje se svakog dana porađaju u kolima, na ulici, neke i carskim rezom bez anestezije, da je i sama trudnica, ali da ne zna šta će s njom biti, jer sa dvogodišnjom kćerkom spava na strunjači, zajedno sa 74 porodice.
Tačno se događa prema planu koji je imao na umu premijer Benjamin Netanyahu kad je na početku rata poručio Izraelcima: “Morate se sjetiti što vam je Amalek učinio, kaže naša Sveta knjiga”. A Jahve u biblijskoj knjizi o Samuelu zaista kaže: “Odlučio sam osvetiti ono što je Amalek učinio Izraelu zatvarajući mu put kad je izlazio iz Egipta. Sada idi i udari na Amaleka, izvrši ‘herem’ – kleto uništenje, na njemu i na svemu što posjeduje; ne štedi ga, pobij muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda i ovce, deve i magarce!”
Kad takva poruka iz namjere preraste u praksu, onda se za to u ova moderna vremena kaže genocid. Izrael je već uradio dosta što predviđa definicija Ujedinjenih nacija o genocidu, tako da neće biti teško Gillesu Deversu, francuskom advokatu i profesoru Univerziteta u Lyonu, koji brani palestinske žrtve, da na ICJ-u iznese dokaze. On posjeduje i peticiju koju je potpisalo 500 advokata kako bi zločini genocida bili uvršteni u okviru istrage u Haagu. Čak je i predsjednik jedne tako velike zemlje kao što je Brazil Lula da Silva izjavio da se u Gazi pred očima svijeta događa genocid. “To nije rat, to je genocid”, rekao je. U izjavi koju je potpisalo 56 stručnjaka za holokaust i genocid s pet kontinenata se kaže: “Mi, proučavatelji holokausta, genocida i masovnog nasilja, osjećamo se ponukanim upozoriti na opasnost od genocida u izraelskom napadu na Gazu!” Uvodni tekst izjave potpisao je izraelski istoričar Raz Segal, koji je u drugoj lrilici rekao da je “izraelski genocidni napad na Gazu sasvim jasan, otvoren i besraman”.
Na kraju, prošlog ponedjeljka izraelski list Yedioth Ahronoth je javio da je više od 200 Izraelaca, uključujući Ofera Cassifa, zastupnika u Knessetu u ime stranke Demokratski front za mir i jednakost, potpisalo peticiju podrške tužbi Južne Afrike, koja je jučer, kako je najavljeno, predata ICJ-u u Haagu. U peticiji, pored ostalog, stoji: “Materijali koji se pojavljuju u tužbi su užasni i vjerodostojni. Izrael zaista poduzima sistematske i temeljite mjere za eliminaciju, izgladnjivanje, zlostavljanje i raseljavanje stanovništva Gaze. Provodi politiku brisanja mogućnosti za život, što vodi u genocid”. Delegat Cassif, koga je etički komitet Kneseta već kaznio suspenzijom i smanjenom platom, na svom nalogu na platformi X napisao je: “To je moja ustavna dužnost prema izraelskom društvu i svim njegovim stanovnicima, a ne prema vladi čiji članovi i koalicija pozivaju na etničko čišćenje, pa čak i na stvarni genocid”.
Hoće li Međunarodni sud pravde pod pokroviteljstvom UN-a uspjeti da u postupku protiv Izraela postigne bar prvi korak – da zahtijeva hitne mjere kako bi se zaustavile radnje koje podrazumijeva konvencija UN-a o genocidu? Teško, ako ne i nemoguće, a pogotovo da u procesu koji može trajati godinama donese i presudu protiv Izraela za genocid u Gazi. Jedan od vodećih svjetskih pravnika i prvi agent BiH pred Međunarodnim sudom pravde Francis Boyle je uzdržani optimista. On smatra da je “Južna Afrika u poziciji da osigura povoljan postupak protiv Izraela”.
Da, povoljan postupak, potvrdio je to Boyle i za radiosarajevo.ba, ali je iznio i glavnu prepreku da se Izrael osudi za genocid. Tako sam shvatio njegove riječi: “Mi ovdje u Sjedinjenim Američkim Državama imamo moć ovo zaustaviti” i da je “već neko vrijeme Bidenova administracija pomagala i podržavala izraelski genocid nad Palestincima”. I upravo to se već dogodilo da je prije tri dana ta administracija objavila kako je tužba Južnoafričke Republike protiv Izraela za genocid “nezaslužena i bolna”. A državni sekretar Antony Blinken je rekao da optužba “odvlači svijet od napora za mir i sigurnost i da je, štoviše, besmislena”.
Što se tiče postupka pred ICJ-om, Blinken je, dakle, jasan. Na turneji koju je obavio proteklih dana ponavljao je da Gazom treba da upravljaju Palestinci, da se ne raseljavaju iz Gaze. Kritikovao je “nekažnjivost nasilja” jevrejskih doseljenika na Zapadnoj obali, kao i širenje tih naselja, ali ni on – kao ni njegov šef – nisu dovoljno jasni i glasni kada su u pitanju palestinske žrtve. Njegovo pozivanje na zaustavljanje rata nekako mlako zvuči, naročito kada se zna ko je na drugoj strani. Blinken je morao tražiti da se zaustavi genocid u Gazi. A to je, ako učinimo konotaciju na genocid u Srebrenici, da za Ameriku, geostrateški ili bilo kako drukčije, čak i etički, Izrael i Palestina nisu ono što su Srbija i Bosna. Slobodanu Miloševiću se nije oprostilo što je bio “balkanski kasap”, ali se Benjaminu Netanyahuu prašta što poziva današnje Jevreje da zatru Palestince, nasljednike starozavjetnog Amaleka.
