U uličnim borbama u Kupresu 6. travnja 1992. život je izgubio heroj Domovinskog rata i Bojne Zrinski čiji je prvi poginuli pripadnik – Damir Martić. Njemu u spomen vojarna Hrvatske vojske u Rakitju kraj Zagreba nosi naziv “Vitez Damir Martić”.
Damir Martić rođen je 11. travnja 1968. godine u Imotskom. Odrastao je u Posušju u obitelji Ljubice i Marinka kao stariji brat Nediljka, Zore, Dijane i Marije. U Posušju je završio osnovnu, a zatim i srednju školu te stekao zvanje strojobravara. U samim počecima rata u Hrvatskoj otišao je u Zagreb te se priključuje tada jedinim legalnim oružanim formacijama spremnim za obranu ustavnog poretka Republike Hrvatske – policiji. Od studenog 1990. pripadnik je Jedinice za posebne zadatke MUP-a RH Kumrovec koju su mahom činili dragovoljci iz Hercegovine, piše Domovinski rat.
– Mada smo i Damir i ja bili iz općine Posušje upoznali smo se tek po dolasku u Kumrovec 1990. godine. Nas je iz Posušja u Jedinicu Kumrovec stiglo 16 te smo se brzo zbližili. Zanimljivo već smo se ranije susretali zbog nogometa jer smo u Posušju nastupali svaki za svoje selo. U Kumrovcu smo pak nogomet igrali zajedno, a protiv mladića iz drugih hercegovačkih općina. Moram priznati da je ekipa nas iz Posušja, u kojoj je bio i Damir, bila među boljima u Jedinici – kaže Tomislav Sabljo, suborac.
Počeci Domovinskog rata nisu mogli proći bez Jedinice Kumrovec te je Damir Martić s njom sudjelovao u sukobu u Pakracu, a zatim i kod Plitvica tijekom ožujka 1991. godine. Uz to Jedinica se ubrzano obučavala, a u svibnju 1991. dio njezinih pripadnika među kojima i Martić i Sabljo prelazi u novoosnovanu Bojnu Zrinski koju su vodili bivši legionari Ante Roso i Miljenko Filipović.
– Osnivanjem Zrinskih još sam se više zbližio s Damirom. Svojim životom taj je mladić pokazivao da ga je cijelo vrijeme vodila ljubav prema domovini. No uz to bio je iznimno vješt te je zbog iskazanih vještina u postrojbi dužio snajper, a to u Bojni Zrinski nije mogao bilo tko. Bio je vješt u maskiranju. Tako je često na obukama neprimjetno negdje držao položaj i kada bi nas otkrio opalio bi metak blizu nas. Tada smo koristili bojevu municiju te je obuka provođena u vrlo realnim uvjetima – navodi Sabljo.
Bojna Zrinski u lipnju 1991. otišla je u Vukovar kako bi stečenim vještinama obučila i pripadnike tamošnje garde odnosno 4. bojne 3. “A” brigade ZNG-a.
– Kada smo bili u Vukovaru zapovjednik Roso je tražio od nas da mu pjevamo na Dunavu gange, a Damir je u tome uživao. To mi prvo pada na pamet kada ga se sjetim – ganga – navodi Sabljo.
Nakon Vukovara slijedila su ratišta od Banovine preko Like do samog juga Hrvatske. Pripadnici Bojne Zrinski išli su gdje je bilo najpotrebnije. Ništa drugačije nije bilo ni 1992. godine kada su se intenzivna ratna djelovanja iz Hrvatske prelila na Bosnu i Hercegovinu odakle je većina pripadnika Bojne Zrinski bila rodom. Tako je i Damir Martić otišao braniti rodnu grudu te je smrtno stradao u bitci za Kupres. Ubrzo istog dana poginula su još dvojica pripadnika Bojne Zrinski – Tomislav Kovčo i Slavko Bagarić, a ranjen je Mladen Jonjić koji je četiri dana kasnije poginuo od posljedica.
Damir Martić pokopan je 8. travnja 1992. na mjesnom groblju Martića križ u Posušju. Ispratili su ga njegovi suborci i zapovjednik Miljenko Filipović.
