Predstojeći hrvatski parlamentarni izbori slabo se prate u Srbiji. Mainstream mediji povremeno objavljuju suhoparne informacije, ali više pažnje izazivaju politički sukobi koji prate predizbornu kampanju.
“Politički cirkus u Hrvatskoj”, kako se naziva u medijima, srpski tabloidi prate već nešto detaljnije, i on služi kao melem na ranu srpskog političkog cirkusa. Ako se ima u vidu da je za predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Hrvatska omiljena zemlja za uspoređivanje sa Srbijom, sukob Milanović- Plenković očito služi kao neka vrsta utjehe tragikomičnoj srpskoj političkoj sceni. “Vidite da ni u Hrvatskoj, članici Europske unije (EU), nije ništa bolje”, likuju srpski tabloidi, listom bliski režimu.
Reakcija Ustavnog suda Hrvatske, koji je upozorio predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića da ne može biti kandidat za zastupnika i premijera dok ne podnese ostavku, pokazala je da razlike ipak postoje. Žaliti se Ustavnom sudu Srbije je uzaludan posao, i kako za Deutsche Welle primjećuje Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam, “uzaludno je također obraćati se bilo kojim sudovima i tužiteljstvu na svim razinama”.
“Mislim da je u Hrvatskoj ipak nešto drugačija priča jer su dio EU-a. Institucije tamo funkcioniraju, no ipak se i tamo vidi da smo dio istog prostora. Postavljenje Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika pokazuje da vlast pokušava minirati neke stvari, i da stavi pod svoju kontrolu institucije koje bi morale biti neovisne”, ocjenjuje Popov.
Ruski utjecaj i u Hrvatskoj
Vanjskopolitički komentator Boško Jakšić ipak primjećuje “da taj slučaj ipak pokazuje velike razlike u stupnju demokracije u Hrvatskoj i Srbiji”.
“Ovdje ne postoji ni zakonodavna, ni izvršna, ni sudska vlast. Postoji samo predsjednik države Vučić i to je dramatičan dokaz da se u Hrvatskoj gradi demokracija, a u Srbiji se razgrađuje i ono malo demokracije što je ostvareno nakon 5. listopada 2000. godine (pad Miloševićevog režima op.ur.)”, kaže Jakšić.
Izbori u Hrvatskoj također ne prolaze bez prisutnosti ruskog faktora, jer su na adresu predsjednika Zorana Milanovića upućene optužbe da je ruski čovjek.
“Ruski utjecaj je u ovoj regiji pod stalnom pažnjom Zapada. Uz ove zemlje koje jesu pod njihovim utjecajem, poput Srbije, Republike Srpske, ili dijela Crne Gore i Makedonije, sada vidimo da se to provlači i u Hrvatskoj, što jest neobično za zemlju članicu EU-a i NATO-a. Milanović zaista jest davao neke zbunjujuće izjave u tom smislu, dok se Vlada Hrvatske držala europskog stava”, smatra Popov.
Optužbe o ruskom utjecaju Boško Jakšić vidi kao “dio šire slike o ruskom utjecaju u Europi, zbog čega Europa strahuje da bi izbori za Europski parlament mogli otvoriti vrata za prodor krajnje desnice. Front koji predvodi Viktor Orban dobio je svog saveznika u Slovačkoj, i ako vidimo bliskost Milanovića i Dodika, vidimo tu nastanak te neke desne, proruske internacionale. Ipak je čudno da Milanović ima toliku podršku hrvatske javnosti, što može samo biti potvrda da ruska propaganda ozbiljno radi u regiji”, navodi Jakšić.
Štete od nacionalističkog populizma
Zanimljiva paralela može se povući između vladajućih stranaka u Srbiji i Hrvatskoj. Poput Srbije, i u Hrvatskoj je vladajući HDZ stranka čiju su vladavinu obilježile brojne afere, ali ta stranka i dalje dobiva izbore. Sličnu frustraciju ima i opozicija u Srbiji, kojoj ni brojne afere SNS-a (Srpske napredne stranke, stranke predsjednika Vučića) nisu pomogle u pokušajima da se naprednjake svrgne s vlasti.
Populizam i relativna ekonomska stabilnost je nešto što na ovim prostorima osigurava dugotrajniju vladavinu, smatra Aleksandar Popov, i dodaje: “U Hrvatskoj je nešto drugačiji problem, jer da Milanović nije istrčao sa svojom kandidaturom za premijera to bi bila jedna dosadna kampanja i predvidljiv rezultat izbora. Sada je Milanović ipak uplašio HDZ i tamo sada imamo nešto drugačiju dinamiku”, napominje Popov.
Nacionalizam ili nacionalistički populizam vrlo je prisutan u regionalnim politikama, skreće pažnju Boško Jakšić, i kaže “da se to uvijek rasplamsa u vrijeme izbora, što donosi osobnu korist pojedinim političarima, ali nanosi štetu čitavom Balkanu”.
“Imamo tu i neko natjecanje u ekonomiji, koje se sada prenijelo i na vojni plan. I s obzirom na to da je Hrvatska kupila francuske avione Rafale, Srbija je odmah požurila kupiti iste avione, i pri tome se hvali kako ona kupuje nove, a Hrvatska polovne. To je sve jedna otužna igra za borbu za čelne pozicije u regiji”, naglašava Jakšić.
Kritičari vlasti su ‘ustaše‘
Tema regionalnih odnosa Hrvatske, Bosne i Hercegovine, i Srbije, nije bila previše prisutna u ovoj kampanji, primjećuje Aleksandar Popov. Direktor Centra za regionalizam ipak kaže “da je na srpskoj strani sada postalo moderno optuživati svakoga tko je kritičar vlasti da je ustaša“.
“Više nije dovoljno da za nekoga kažete da je izdajnik i strani plaćenik, nego se izgleda morao naći jači termin, a to je ustaša. To je zaista neuobičajeno kako se kroz riječi srpskih dužnosnika etiketiraju njihovi politički protivnici”.
“Desnica se uglavnom bolje međusobno sporazumijeva kada je riječ o rješavanju problema, ali Hrvatska i Srbija su izuzetak u tom smislu”, ocjenjuje Boško Jakšić.
“To je meni zbunjujuće, jer vidimo elementarni nedostatak dobre volje da se ti odnosi poboljšaju. Ako se dogodi očekivana pobjeda HDZ-a, imat ćemo samo nastavak tog trenda. Imat ćemo na jednoj strani HDZ, na drugoj SNS, koji će odnose držati više-manje na predratnom razdoblju”, kaže ovaj vanjskopolitički analitičar.
Korupcija je jedna od gorućih tema i u Hrvatskoj, ali i tu naši sugovornici primjećuju bitne razlike između Hrvatske i Srbije. Aleksandar Popov tako naglašava da je prisutnost tijela EU-a ipak dovelo do toga da je Plenković “potrošio cijelu jednu vladu zbog korupcije”. “U Srbiji, sa znatno većim stupnjem korupcije, nitko ne snosi nikakvu odgovornost jer nema nikoga tko će to sankcionirati”, kaže Popov.
Boško Jakšić dodaje kako je dovoljno samo pogledati popis uhićenih političara u Hrvatskoj zbog korupcije, pa ustanoviti da se korupcija u Srbiji praktično podržava, i to na vrlo visokoj razini. “Znam da ću zbog ovoga biti na popisu izdajnika i nepatriota, ali politika se mora analizirati na objektivniji način”, zaključuje Jakšić. piše Deutsche Welle.
