U nedostatku vanjskih neprijatelja, izmislite unutarnje. To je mantra zajednička svim totalitarnim režimima u svijetu. Još jedna karakteristika takvih režima je da se vole predstavljati kao najdemokratskiji, pa ni naš nije iznimka.
Doduše, demantiraju ih međunarodne organizacije, ali koga briga, to su zapadni plaćenici koji mrze sve što je srpsko, i zato blate naš najdemokratskiji režim u novijoj povijesti Srbije, svijeta i svemira.
Ali, etikete “domaći izdajnik” i “strani plaćenik” toliko su izlizane da na njih ne reagiraju ni oni koji su oduvijek vjerovali u njih.
Stoga autori ovih krilatica moraju naći nove. Što može biti zvučnije od domaćeg izdajnika i stranog plaćenika?
Pa ustaša! Em te opisuje kao oličenje čistog zla, što su ustaše svakako bile, Em ti si Hrvat, jer to je prirodna domovina ustaša – piše u svojoj novoj kolumni za Danas Uglješa Bokić, donedavno novosadski kriminalistički inspektor a danas novinar.
Bokić je nakon deset godina karijere u policiji dao otkaz kazavši kako se osjećao kao da “radi za mafiju”, iako nije sudjelovao u nezakonitim radnjama, niti je to traženo od njega. Nezadovoljstvo mu se se skupljalo godinama.
– Koga treba zvati ustašom, pitaju se naši vlastodršci? Svih! Svakoga tko ih javno kritizira, a usput ih povezuje s nacionalističkom politikom, bliskom vezom sa SPC… i nekim tekućim stvarima, poput krađe ili veza s organiziranim kriminalom, piše Bokić i nastavlja:
– Recept je jednostavan: nađite nekoga tko je intelektualac, građanski lijevo orijentiran, tko je ateist i tko se ne libi javno iznositi svoje stavove. Zatim pronađite neku njegovu izjavu, uredite je, izvucite iz konteksta i pustite je po režimskim medijima i društvenim mrežama.
Nakon toga kreće lančana reakcija (linč, silovanje, nasilje), a onda se studenti i nestudenti “spontano” organiziraju i blokiraju fakultet na kojem dotični ustaša radi kao profesor.
Vučić mu na konferenciji za novinare mora reći: “Sram te bilo”, jer to pojačava učinak.
Sljedeće što treba učiniti je čekati da se ljudi nekako organiziraju, pa da barem pokušaju zaštititi progonjene. I, eto, gotova stvar. Od jednog ustaše dobijemo na stotine “ustaša” jer tko ustaše podržava taj je i sam ustaša.
To što su ustaše frakcija fašizma, ekstremno desna ideologija, a ove naše “ustaše” su većinom ljevičari, nije bitno. Što Žika zna o ljevici i desnici?
Kao posljedicu te šizofrenije na društvenim mrežama dobivamo (oksi)moronske složenice poput komuno-ustaša, koji zvuči jednako (oksi)moronski kao i četniko-partizani. Ali koga briga – show must go on, zaključuje bivši inspektor a odnedavno kolumnist.
