Prvi put nakon dugog niza godina jedna od javnih kompanija koja se ubrajala među finansijski najjače i najstabilnije u BiH poslovaće sa gubitkom. Riječ je o Elektroprivredi BiH. Prema dosadašnjim pokazateljima, iako još nije sačinjen završni obračun godine koja je na izmaku, gubitak Elektroprivrede BiH bi trebao iznositi više od 90 miliona maraka.
Ovaj podatak popalio je sve crvene lampice u energetskom sektoru. Pri tome treba znati da u sastav koncerna Elektroprivrede BiH ulazi sedam rudnika uglja u FBiH koji isporučuju ugalj isključivo Elektroprivredi BiH i to po cijeni koja je niža od tržišne.
Staklene noge
Prema riječima Sinana Husića, predsjednika Sindikata rudnika u FBiH, jedan od razloga je u lošem odnosu Elektroprivrede BiH prema rudnicima, što je rudnike dovelo u takvo stanje da više ne proizvode dovoljne količine uglja za termoelektrane. Zbog toga je Elektroprivreda BiH posegnula za potrebnim ugljem iz privatnih rudnika, poput Stanara, Lagera iz Posušja i slično. Međutim, cijena uglja u ovim rudnicima nije 56 KM po toni, koliko Elektroprivreda BiH plaća rudnicima u sastavu koncerna, nego oko 170 maraka po toni.
– Ako mislimo da će nas privatni rudnici spasiti od kolapsa, o tome nema govora. Prvo, nema toliko novca da se plaća ugalj po toj cijeni. Druga stvar, nisu to ležišta i nisu to rudnici koji mogu nadomjestiti ono što mogu ponuditi federalni rudnici uglja, tvrdi Husić.
Ističe kako za aktuelno stanje nisu odgovorne samo sadašnja ili prošla uprava Elektroprivrede nego svi oni koji su upravljali ovom kompanijom u posljednjih 30 godina. U tom periodu Elektroprivreda BiH je postala zapravo gigant na staklenim nogama, izgrađen većim dijelom na niskoj cijeni uglja. Sve što se sada dešava, samo je plaćanje računa.
– Rudnici su morali isporučivati ugalj po cijeni koja bi osigurala finansijsku stabilnost Elektroprivrede BiH, te da Elektroprivreda BiH može isporučivati električnu energiju privredi i domaćinstvima po prihvatljivim cijenama. Tamo gdje se sve to najviše osjećalo u negativnom smislu su rudnici uglja u FBiH. Kad na sve to dodate unutrašnje slabosti u rudnicima, onda i nismo mogli imati puno bolje stanje od ovog u kojem jesmo, ističe Husić.
A unutrašnje slabosti koje spominje Husić nisu zanemarljive. Ilustracije radi, uprave rudnika iz sastava koncerna su u toku prošle i ove godine sklopile više od 20 ugovora o iznajmljivanju mehanizacije u vrijednosti većoj od 132 miliona maraka. Problem je u tome što se radi o mehanizaciji koju bi zapravo svaki rudnik trebao posjedovati, poput bagera, rovokopača, buldožera i drugih mašina.
Tako je, recimo, Rudnik Đurđevik sklopio ugovor sa Građevinskim preduzećem “Junuzović Kopex”, vrijedan 78,5 miliona eura. Ugovor je sklopljen u junu ove godine, a rok trajanja ugovora je dvije godine. Ono što upada u oči je da je ugovorom definisano da će GP “Junuzović” za potrebe Rudnika uglja Đurđevik izvoditi rudarske radove na otkrivci i eksploataciji uglja na površinskom kopu Višća II.
Prema ocjeni eksterne revizije, ugovorom nije precizno definisano kako će biti vršen nadzor nad izvedenim radovima, na osnovu kojeg se treba vršiti isplata novca. Ugovorom nije predviđeno da nadzor vrši neko treći, nego da to zajedno čine predstavnici obje kompanije, što, prema mišljenju revizora, stvara mogućnost međusobnog dogovaranja i manipulisanja količinama.
Osim toga, uobičajeno je kod ovakvih poslova da naručilac od dobavljača traži bankovnu garanciju za dobro izvršen posao u visini od deset posto od vrijednosti ugovora. Ova garancija se naplaćuje ako dobavljač ne uradi svoj posao na vrijeme i prema traženom kvalitetu. U slučaju ovog ugovora tražena je garancija u visini od jedan posto.
”Junuzović Kopex”, pojačan Građevinskim preduzećem Trgošped, opario se i u Rudniku mrkog uglja Kakanj. Vrijednost ugovora potpisanog 5. aprila ove godine na 12 mjeseci je veća od 24 miliona maraka. Posao isti, iskop uglja na površinskom kopu. Razlika u odnosu na ugovor sa Đurđevikom je što je uprava RMU Kakanj bila donekle odgovornija, pa je tražila garanciju od “ogromnih” pet posto. Priča o nadzoru nad izvršenim radovima je ista kao i u slučaju ugovora sa Đurđevikom.
Ako se pretpostavi da ovakve prakse odnosa Elektroprivrede BiH prema rudnicima, ali i rada uprava u rudnicima traju već godinama, onda nije nikakvo čudo što se i jedni i drugi nalaze u trenutnoj situaciji.
– Ukazivao sam na desetine puta da se stanje u rudnicima moralo drugačije tretirati, jer smo znali kakvo je. Moralo se uraditi restrukturiranje. Morao se odvojiti rad od nerada, odnosno odvojiti rudara na lopati, od onog koji je balast svakom rudniku, a takvih je na hiljade. To se moralo riješiti penzionisanjem ili otpremninama, ili stvaranjem malih kompanija unutar rudnika koje bi radile i za rudnik i za tržište i tako se oslobađati rudnik od balasta, koji je, kroz poreze i doprinose, gurao rudnike u jamu bez dna, priča nam bivši direktor Elektroprivrede Amer Jerlagić.
Posljedice po društvo
Zbog svega navedenog, a kako bi se spasila minusa, Elektroprivreda BiH je, prema Jerlagićevim riječima, posljednjih mjeseci počela firmama nuditi nove ugovore o isporuci električne energije prema kojima bi struja po višoj tarifi bila 3,5 puta skuplja od dosadašnje, a po nižoj pet puta skuplja. Kako bi spasila privredu od potpunog kolapsa zbog enormnog poskupljenja struje, umiješala se Vlada FBiH, koja je dozvolila povećanje cijene, ali koje neće prelaziti 20 posto u odnosu na važeću.
– Ako se nastavi dosadašnja praksa, energetski sektor u FBiH bi uskoro mogao doživjeti potpuni kolaps. Ako mi u toku naredne godine u znatnoj mjeri ne popravimo i ne unaprijedimo stanje u rudnicima uglja u FBiH i u Elektroprivredi BiH, nama slijedi strmoglav pad koji će proizvesti niz negativnih posljedica na cjelokupno društvo, kaže Husić.
Ako se zna da je Sindikat prije godinu i po upozoravao na ono čemu sada svjedočimo, nema razloga da nadležni sada ignorišu ovako dramatično upozorenje.
