Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić predstavio je prvi dio svojih memoara. Knjiga “Progon i nacionalno buđenje – Borba za demokratsku Hrvatsku” ima dva toma, više od 1.200 stranica (prvi tom 442, a drugi 904), samo prilozi na kraju druge knjige, popis dokumenata, literature i dr. obuhvaćaju više od 100 stranica.
Od rođenja do 1990.
More ljudi na promociji knjige u zagrebačkom hotelu Sheraton u utorak. Događaj dana u Zagrebu okupio je brojne poznate osobe iz javnog života: među njima su aktualni predsjednik Republike Zoran Milanović, bivši predsjednik Ivo Josipović, bivši slovenski predsjednik Milan Kučan, mnogobrojni sadašnji i bivši političari, šefovi stranaka, diplomati akreditirani u Hrvatskoj (SAD-a, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Irana, Kine, Češke, Austrije, Rusije, Crne Gore i dr), domaći biznismeni, odvjetnici, liječnici, prijatelji, suradnici. Sve prati hrpa televizijskih i novinarskih ekipa.
Stjepan Mesić, predsjednik države u dva mandata od 2000. do 2010, iduće godine navršava 90 godina života i 75 godina bavljenja aktivnom politikom. “Knjiga je bolja od bilo koje Netflixove serije”, kaže medijatorica zagrebačke promocije. Stjepan Mesić u knjizi govori o razdoblju od njegovog rođenja 1934. do kraja 1990. godine i vremena uspostave prve vlade u neovisnoj Hrvatskoj. Donosi svjedočanstva o mnogim političkim zbivanjima poput stvaranja Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) te odnosa s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom.
Bivši hrvatski predsjednik na predstavljanju prvog dijela svoje političke autobiografije kaže da je Hrvatskoj potrebna dogradnja dosegnutih demokratskih načela. “Ništa u ovoj knjizi nije zapisano s namjerom da bilo kome učinim nepravdu, da nekoga povrijedim, opisuje događaje i ljude kako sam ih razumio i kako sam ih vidio. Demokratizacija Hrvatske se ostvaruje postupno. Izgubili smo puno vremena u toj utrci. Mnogi propitkuju zašto poslije 30 godina naša stvarnost nije onakva kakvu smo zamišljali. Jer državnost je ostvarena, ali borba za demokraciju time nije okončana, postoji potreba dogradnje. Svjedok sam nekih silnica koji su taj proces ponekad usmjerile, ponekad i priječile, njih sam zabilježio svjestan da postoji potreba dogradnje dostignutih demokratskih načela u našoj Hrvatskoj”, rekao je.
O 90-im godinama kaže: “Hrvatska partijska birokracija je, sa svim svojim deficitima, spoznala da se hrvatsko demokratsko društvo ne može graditi na temelju jedne ideologije. Mirni put u višestranačje zasigurno je njezin najveći doprinos borbi za demokratsku Hrvatsku.” Mesić podsjeća da je od početka njegovog progona u bivšoj državi prošlo nešto više od 50 godina. “Osobno, ja svojim progoniteljima sve opraštam. Upravo spoznaja da sam pripadao pokretu onih koji su težili reformi hrvatskog društva, jedinstvu hrvatskog naroda, dovela me je u poziciju žrtve, ali i pobjednika. U knjizi sam spomenuo mnoga imena osoba koje su bile sudionici tog mog puta. Nešto su drugi vidjeli ili ocijenili drugačije. Dopuštam da istina nije samo jedna, konačni sud dat će povijest.”
Predsjednik Republike Milanović u svom govoru obraća se izravno Stjepanu Mesiću i kaže: “Ovo je vrijedna knjiga, hvala ti!” “Knjigu sam skoro cijelu pročitao i nisam potpuni stranac u njegovom životu što se tiče činjenica, ne i generacijski. Međutim, za njega vrijedi maksima familije Topalović iz filma ‘Maratonci trče počasni krug’ – Tko vas je poznavao, ni pakao mu neće teško pasti”, konstatira u šali. Za Mesićevo političko djelovanje kaže da je to velika i značajna karijera. “Slagao sam se s većinom, ne bih bio ovdje, pročitajte ovu knjigu, vrijedna je”, poručuje okupljenima. Milanović za knjigu kaže da je dobro napisana i iskrena, ali… “Neće se svima dopasti, mislim na protagoniste i na one koji su u njoj opisani, i to je nekako i receptura za nastavak ovog našeg života, da što skorije uđemo u nekakvu katarzu. Jer sve te pomirbe o kojima se priča su iz perspektive moje generacije bespredmetne. Moju generaciju unutar Hrvata nije ni trebalo miriti, mi nismo bili u sukobu, mi smo odrastali normalno, oni ranije su, nažalost, nepomirljivi.”
Povjesničar, profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i jedan od recenzenata knjige Tvrtko Jakovina podsjeća na posebnosti životnog puta Stjepana Mesića: predsjednik dvije države, na čelu Hrvatskog sabora i Vlade, prije toga predsjednik općine. Imao je uspone i padove. “Bio je disident, pa je došao na vrh dvije države, pa je opet bio disident, onda je postao dva puta šef države, po zakonu se nije mogao kandidirati i treći put. Bio je u zatvoru, bio je poslovni čovjek, bio je prisutan u disidentskim krugovima u Zagrebu. Govorio je duhovito i uveo je mogućnost kritike vladajuće stranke kao netko tko je u toj stranci”, rekao je Jakovina.
Ističe, kako kaže, filmične epizode iz knjige kojih ima jako puno. Navodi primjer: “Kad Mesić treba dočekati Aliju Izetbegovića. Ali, taj dan se pokvario automobil, on ga dočekuje na kolodvoru kao pješak. Alija želi ići tramvajem, kaže, želi vidjeti kako ljudi izgledaju i oni se voze od okretišta do okretišta.” Ono što je izazvalo najveće uzbuđenje u javnosti je jako puno imena u knjizi “onih koji su pod različitim okolnostima i s različitim biografijama došli u Hrvatsku 1990. Neki od emigranata dolaze bez znanja Ministarstva unutarnjih poslova i policije, kao što je bio slučaj s Mirom Barešićem ili uloga savjetnika u uredu Franje Tuđmana”.
”Ovakve knjige pomažu da se valoriziraju neke stvari, otkuda su neki ljudi u vrhu HDZ-a”, zaključuje Jakovina. Hrvatska, kao i HDZ se neće moći objasniti ako se ne bude moglo objasniti tko su u HDZ-u Tuđman, Manolić, Boljkovac, Mesić, a svi ti ljudi imaju antifašističku i partizansku prošlost. “Dok se HDZ ne pogleda u lice, Hrvatska se neće moći objasniti u 90-ima, i do tada ćemo nositi ove povijesne tragove… svaki put s istim rečenicama i istim akterima bez ikakve katarze”, navodi Jakovina.
Mesić je što se tiče njega učinio, zaključuje. Recenzent knjige, sveučilišni profesor Vlatko Cvrtila poentira da je posebno zanimljivo u knjizi kako je na brojne procese u pozadini značajno utjecala tzv. duboka država, odnosno u bivšoj državi tajne službe. “Stjepan Mesić je jako dobro opisao način i rad takvih službi. Hrvatska je jako dobro prošla ako se uspoređuje s drugim državama. Iz ove knjige će povjesničari imati definitivno dobru podlogu da počnu istraživati o djelovanju te duboke države u RH”, naglašava Cvrtila, koji je bio i savjetnik predsjednika Mesića za obranu. Mesić je dao i povijesni i politički i osobni doprinos razumijevanju, ocjenjuje.
Arhivska građa
Urednik i priređivač knjige Franjo Maletić kaže da je u pripremi knjige obavio mnoge razgovore s Mesićem, putovao s njim. “Pregledao sam brojnu literaturu, više od 2.000 knjiga, posjetio brojne arhive i pregledao više desetaka tisuća arhivskih dokumenata, iz medija pročitao gotovo 200.000 članaka. Tada mi je rekao, pišite kako sam kazao, provjeravajte, tražite odgovore ma kakvi oni bili, je li moje mišljenje istinito, ne želim uljepšavati prošlost niti sam valorizirati vlastiti doprinos”, opisuje Maletić.
Rad na knjizi za njega su bili, kaže, izazov, odgovornost i čast. Ovo je prva od tri planirane knjige. Druga knjiga koja će biti objavljena iduće godine pokriva razdoblje Mesićeve političke aktivnosti od 1990. do 2000, u njoj će biti riječi o obnovi hrvatske državnosti. Treća knjiga će se baviti razdobljem od 2000. do 2010. u kojem je Mesić bio na dužnosti predsjednika Republike Hrvatske, najavljuje.
