Kažu da što je nešto dalje, to je manje vijest. Jer, teško je očekivati da ljude u Bruxellesu zanimaju, recimo, poplave na Papua Novoj Gvineji. Međutim, taj se princip ipak ne može primijeniti globalno na sve stvari. Problemi sa hipotekarskim kreditima u Sjedinjenim Državama u 2007. nisu nikoga pretjerano zanimali u Evropi sve dok se finansijska kriza proizašla iz toga nije prelila preko okeana. Shodno tome, iako ovo što slijedi u nastavku teksta nema trenutno previše veze sa Bosnom i Hercegovinom, treba biti izuzetno obazriv jer bi se ti problemi, kao i 2007. godine, mogli lako preliti iz SAD-a opet na cijeli svijet, a samim tim i na ove prostore. Evo o čemu se radi.
Trilion dolara
U trenutku pisanja ovog teksta nacionalni dug Sjedinjenih Američkih Država iznosio je 33,7 triliona dolara, što predstavlja 93,22 posto bruto domaćeg proizvoda, pri čemu se na vanjski dug odnosi 89,49 posto bruto domaćeg proizvoda. Trenutno kamate na ovaj američki dug iznose otprilike trilion dolara godišnje i to zaista predstavlja ogroman problem. Samo je po sebi razumljivo da trilion bilo čega predstavlja puno, jako puno tog nečega. Ljudi uglavnom ne shvataju koliko je trilion dolara. Da bi se to malo približilo, evo kalkulacije koju je objavio sjajni američki ekonomista Nick Gianbruno. Zamislite, naprimjer, da svake sekunde tokom jedne godine dobijete jedan dolar. Za godinu ćete tim tempom “dogurati” do 31 milion dolara. A da biste došli do trilion dolara, treba vam, vjerovali ili ne, 31.688 godina. Eto, toliko je trilion dolara. A dug SAD-a trenutno iznosi 33,7 triliona dolara. I uvećava se svakog dana.
Šta je problem sa tolikim dugom? Ima tu mnogo problema, ali istaći ćemo samo jedan – kamate. SAD sada samo za kamate na taj dug otplaćuju trilion dolara godišnje. Imaju li SAD taj novac? Nemaju. Uz veliki deficit te uz američke beskrajne ratove širom planete (Ukrajina i sada Palestina), Sjedinjene Države naprosto ne mogu isplatiti te kamate. Ali će ih ipak isplatiti. Kako? Pa čarolijom modernog monetarnog sistema i magijom centralnog bankarstva koja se zove ekspanzija novčane mase, što je na ovim prostorima poznatije po daleko primitivnijem i sirovijem nazivu – štampanjem para.
Federalne rezerve (skraćeno FED), američka verzija centralne banke koja nije u državnom nego u privatnom vlasništvu, odštampat će trilion dolara da se pokriju kamate na pomenuti nacionalni dug i to, samo po sebi, ne bi bilo nikakav problem da se ujedno za trilion dolara neće uvećati novčana masa u opticaju i da to neće ujedno i uvećati postojeći nacionalni dug. A onda će dogodine cifra koja oslikava ukupni dug i kamate biti još veća.
Međutim, osvrnimo se sada na jedan jako važan problem koji proizlazi iz opisanog. To je inflacija. Sjedinjene Američke Države su godinama radile ove stvari sa štampanjem novca za otplaćivanje kamata na dug, ali to na njihovu žalost ne može vječno trajati. Štampanje novca radi pokrivanja kamata bilo je moguće kada je takozvani petrodolarski sistem bio u punom cvatu. Američki ministar finansija John Connally to je lijepo opisao početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća čuvenom rečenicom: “Dolar je naša valuta, ali vaš problem”. I zaista je bilo tako. Pošto se arapska nafta tada prodavala isključivo za dolare, SAD su mogle štampati novac jer su zapravo “izvozile inflaciju” pošto su svi trebali dolare za kupovinu crnog zlata.
Međutim, danas su se vremena promijenila, a petrodolarski sistem se nalazi pred kolapsom. Saudijski princ Mohammed bin Salman al-Saud dogovorio je krajem prošle i početkom ove godine sa Xi Jinpingom, kineskim predsjednikom kojeg danas mnogi zovu i Lawrence od Arabije, da se saudijska nafta prodaje i za kineske juane. Taj dogovor je proistekao iz tektonskih pokreta iz unipolarnog u multipolarni svijet. Sada se SAD i saveznici nalaze s jedne strane, a Kina, Rusija, Arapi, Južnoafrička Republika, Brazil i Iran s druge strane (u grupi BRICS+). Upravo zbog toga ugledni američki kolumnist Kevin Barrett govori o tome da Iran, Kina i Rusija čine novu svjetsku supersilu. No, vratimo se sada ponovo na dogovor bin Salmana i Lawrencea od Arabije. To je kraj petrodolarskog sistema, što znači da će ubuduće dolar biti – da parafraziramo Connallyja – američka valuta, ali i američki (odnosno bar zapadni) problem.
Ako SAD hoće da otplate kamate, moraju dakle odštampati pare. Ako odštampaju pare, povećat će novčanu masu, što prema definiciji vodi u inflaciju. Bez obzira na to šta vam mainstream mediji i ekonomisti govore, inflacija je uvijek proizvod ekspanzije novčane mase. To je empirijski potvrđeno. Sa svakim povećanjem novčane mase u historiji SAD-a došlo je neminovno i do rasta inflacije (tinyurl.com/37mxszth).
Da bi obuzdao inflaciju, FED – s obzirom na to da zbog rastrošne vlade mora štampati novac – mora onda podizati referentne kamatne stope, što guši privredu i gura je u recesiju. Ako FED ne bude podizao kamate, dolar će krenuti prema dolje. FED je do sada birao da podiže kamatnu stopu, a šta će dalje – vidjet ćemo. Ali tu ima jedan veliki problem. Naprimjer, recimo da je sada kamatna stopa 5 posto. Vlada SAD-a izdaje potom obveznice kako bi prikupila novac po toj kamatnoj stopi i investitori kupuju obveznice sa 5 posto prinosa. Lijepo, zar ne? E pa nije. Šta je sa obveznicama koje je američka vlada emitovala prije recimo 2021. godine sa kamatnim stopama od 1 posto? Te obveznice još nisu došle na naplatu, a njih danas niko neće da kupi jer može kupiti ove nove po 5 posto.
A to pravi ogromne probleme. Vlada SAD-a je poslije krize 2007. doslovno natjerala tamošnje banke da kupuju američke dugove, a sada brojne banke posjeduju te obveznice koje ne mogu nikome prodati jer im je kamata niska, a nisu još prispjele na naplatu. A prema američkom FDIC-u (Federal Deposit Insurance Corporation), takozvanih nerealiziranih dugova po tim obveznicama u SAD-u ima oko 650 milijardi dolara. Upravo zbog tih obveznica je propala početkom ove godine velika Silicon Valley Bank i još nekoliko manjih. Kina, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati već mjesecima tiho rasprodaju američke obveznice, pa čak i sa gubicima. Dakle, dovoljna je samo jedna iskra da se depozitari američkih banaka isprepadaju i da počnu podizati svoj novac.
A to podizanje ili prebacivanje depozita je uz današnje digitalne tehnologije jako jednostavno. Ne morate više uopšte ići u banku i čekati u redu. Dovoljan je samo pritisak na dugme na aplikaciji na mobitelu i vaš novac ode tamo gdje ste poželjeli ili naveli. A to dovodi vašu dotadašnju banku u ogroman problem. Zbog toga u SAD-u, između ostalog, i hoće da uvedu digitalni dolar jer će se taj novac, u slučaju takvog paničnog prebacivanja i bježanije, moći retroaktivno vratiti u posrnulu banku.
Na rubu kolapsa
Američki bankarski sistem, a zbog isprepletenosti vlasničkih odnosa i cjelokupan svjetski finansijski sistem, trenutno je na samom rubu kolapsa. Dovoljna je samo iskra da se sve zapali. Hoće li, teško je predvidjeti, ali se može lako desiti. Penzionisani pukovnik američke vojske Douglas McGregor smatra da će se krah finansijskog sistema ipak dogoditi i to brzo. Iako McGregor nije finansijski, nego vojni stručnjak, bilo bi veoma mudro poslušati ga. To je čovjek koji je u nekoliko navrata bio savjetnik u Bijeloj kući, sa veoma dobrim vezama u Pentagonu, pri čemu je naoružan danas ubitačnim oružjem – zdravim razumom. On smatra da će potencijalni finansijski krah – naravno, ako se dogodi – odgoditi američke predsjedničke izbore 2024. godine kako bi se iz pepela te krize “uzdigao feniks novog međunarodnog finansijskog poretka”.
Pitanje je, međutim, hoće li BRICS+ pristati na to. I šta će biti – i ako BRICS pristane, ali i ako ne pristane – sa drugim zemljama, poput Bosne i Hercegovine, koje su se zadužile u dolarima? Ništa dobro, vjerujte.
