Prije pet dana u fokusu javnosti ponovo se našao slučaj “Haračić”. Naime na Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine održana je sjednica Vijeća na kojoj se raspravljalo o žalbama stranaka u postupku izjavljenih na prvostepenu presudu.
Haris Haračić je ljetos proglašen krivim za kvalifikovani oblik ubistva i pokušaj ubistva koji se desio 23. decembra u Teočaku. Kantonalni sud u Tuzli osudio ga je na ukupno 30 godina zatvora, no u narednom periodu Vijeće Vrhovnog suda FBiH donijeće odluku hoće li se ova presuda potvrditi ili će da se presuda ukine i vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje zbog bitnih povrede odredaba krivičnog postupka, kako je istakla odbrana.
Podsjetimo, riječ je o misterioznom napadu koji je počinjen 23. decembra 2020. godine u Teočaku, kada je u svojoj porodičnoj kući brutalno hladnim oružjem napadnut stariji bračni par Džuzdanović. Nesretna starica Hajrija je od posljedica uboda i drugih povreda preminula u jutarnjim časovima, dok je njen suprug Mujo preživio napad, no nakon skoro dvije sedmice preminuo je od moždanog udara.
Za njihovu smrt je optužen i okrivljen tada dvadesetdvogodišnji Haris Haračić, no ostalo je mnogo nedoumica o tome šta se tačno desilo te noći u domu starijih supružnika. Naime, postoje dvije verzije onoga što se dešavalo tog 23. Decembra 2020: tužilaštva i optuženog Harisa Haračića.
Verzija tužilaštva
Prema navodima tužilaštva, Haris Haračić se te noći prvo agresivno ponašao prema gostima u kafiću “Exit” u centru Teočaka, a nakon toga je otišao do kuće Džuzdanovića. Tamo je prvo otišao do podruma kuće, otključao vrata podruma, upalio svjetlo i izvršio premetačinu stvari. Nakon toga Haračić izlazi iz podruma i kroz otključana ulazna vrata ulazi u kuću, penje se uz stepenice i napada uspavane supružnike Džuzdanović. Nanosi im ukupno 54 povrede (ubodi i porezotine nožem, te udarci šakom), a nakon toga vrši premetačinu stvari u unutrašnjosti stana.
Haračić je potom krenuo da izađe iz kuće, ali nije mogao otvoriti ulazna vrata, pa je rukama udario na stakleni dio vrata i razbio ga, a zatim izašao u dvorište. Tu ga je, kako navodi tužilaštvo, ugledala svjedokinja Nermina Džuzdanović, nakon čega se Haračić udaljio u pravcu svoje kuće. Tamo su ga i pronašli lokalni policijski službenici. Sve gore navedeno se dešavalo u vremenu između 22:00 i 23:00 sata.
Zanimljivo, za razliku od optužnice, u presudi se tek navodi da je Haris Haračić došao do porodične kuće Džuzdanovića, ušao u unutrašnjost kuće, popeo uz stepenice i napao bračni par dok su oni spavali. Agresivno ponašanje u kafiću nije spomenuto, kao ni premetačina podruma, kuće, zaključana vrata, razbijeno staklo vrata…
Verzija Harisa Haračića
Haris Haračić je prilikom ispitivanja iznio potpuno drugačiju verziju događaja te kobne noći. Njegovi navodi, ispostaviće se, nisu se provjeravali i istraživali i istraga se uglavnom fokusirala na njega kao jedinog osumnjičenog.
Kako je istakao ovaj student informatike iz Teočaka, te noći se družio sa prijateljima u kafiću, nakon čega je krenuo da stigne kući prije policijskog časa u 23 sata. Prilikom prolaska pored kuće Džuzdanovića čuo je krike i jauke iz kuće, te je kroz kapiju ušao u dvorište kuće. Između vrata podruma i ulaznih vrata u kuću ugledao je maskiranog napadača sa “fantomkom” na glavi koji mu je rekao: Šta ti hoćeš ovdje koju p…. materinu; Prethodno ga je Haris pitao: “Šta se dešava”. Napadač je u ruci imao, kako je kazao Haračić, neki oštar predmet, pretpostavlja nož kojim je nasrnuo na njega u predjelu stomaka. Haris je pokušao da uhvati napadača za ruku, ali je zgrabio oštricu njegovog noža. Nakon naguravanja, odgurnuo je maskiranog napadača koji mu je oštricom porezao dlan desne ruke. Nepoznati čovjek je pobjegao u pravcu iz kojeg je Haris ušao u dvorište. Nakon toga, Haračić povrijeđene ruke ulazi u kuću kroz ulazna vrata koja su bila napola otvorena. Zatvara ih za sobom, penje se uz stepenice i nailazi na stravičan prizor: starac je bio u poluležećem položaju kraj frižidera, nije ništa govorio i imao je povrede po sebi. “Sve je bilo krvavo po glavi”, izjaviće Haračić na ispitivanju o stanju u kojem je zatekao Muju.
Harija Džuzdanović je, prema riječima Harisa Haračića, ležala na krevetu sva u krvi. Nešto je govorila, ali je on nije uspio razumjeti. Primjetio je da najviše krvari iz vrata, te je pokušao da joj pomogne. Soba je bila u neredu, ladice i stvari razbacane, a Haračić je uspio da pronađe neku krpu ili maramu i prisloni je na vrat starice. Kako je i sam ustvrdio, dok je tražio maramu ili nešto slično čime će pokušati da pomogne komšinici, dirao je razbacane ladice. Cijelo vrijeme preko posječene desne ruke držao je rukav “…jer mi je curila krv i ta ruka me bolila”, kazaće u izjavi mladić.
“Mene je počela hvatati panika i strah za sopstveni život, a onda sam krenuo napolje kako bih pozvao pomoć”, kazao je Haris, no dočekala su ga zaključana ulazna vrata. Nije ih mogao otvoriti, te je pesnicom lijeve ruke nekoliko puta udario u staklo na ulaznim vratima. Nakon što se staklo nije razbilo, uzeo je kratak zalet i ramenom udario u staklo koje se tada rasprslo. Pri izlasku je povrijedio i lijevu ruku (arterija iznad malog prsta) kao i desnu potkoljenicu.
Haris Haračić je izjavio da nakon izlaska iz kuće Džuzdanovića nije nikoga vidio, te je krenuo prema svojoj kući kako bi pozvao svog oca koji je ljekar da pomogne povrijeđenim komšijama.
Detaljno je opisao put kojim se vratio u svoj dom gdje je došao u 23:00 sata.
Priznaćete, navedene verzije događaja dijametralno se razlikuju, što cijeli slučaj obavija velom tajne. Mnogi detalji ovog slučaja ostali su nerazjašnjeni i prepuni pitanja na koja do danas nismo dobili odgovore, a oni su krucijalni za rasvjetljavanje šta se tačno desilo u Teočaku 23. decembra 2020. godine.
(nastaviće se…)
