U nastavku suđenja za zločine počinjene na području Nevesinja, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine opisao je odvođenje i ubistva najmanje 30 civila.
Svjedok M-6, koji je svjedočio iz druge prostorije s distorzijom slika i glasa, kazao je da je prije dolaska na suđenje dobijao prijeteće poruke s nepoznatog broja zbog odluke da bude svjedok u predmetu.
“Primao sam poruke upozorenja, da znaju ko sam, da sam jedan od tih i da pazim šta govorim i radim”, rekao je na početku svjedočenja.
Kazao je da je 1992. kratko bio raspoređen prvo u “Sjeverni logor”, a da je ubrzo prešao na lokalitet Pijesaka, gdje je komandant bio Rade Mihajlović.
“Bio sam tu skoro mjesec dana, odatle smo poslani na Vojni institut, gdje su sa mnom bili i svjedok M-7, Paki, Popović, Foran Došlo, Milan Trifković”, prisjetio se svjedok M-6 objašnjavajući da su nakon završene akcije oslobađanja Bijelog polja došli na lokalitet Zijemlje.
“Prešli smo u školu kod tih Rujišta. (…) Dolje je bio svjedok M-7, Dragan, Paki, Milan Trifković, Popović, možda još neki, ne mogu se sjetiti sada”, rekao je on.
Na pitanje tužiteljice Eldine Biuk ko je bio komandant na Zijemlju, svjedok je kazao “optuženi Zdravko Kandić i Đurđić Dragan”.
“Išli smo na Teleću Lastvu, gdje je primijećena koncentracija ljudi. (…) Išli smo sa M-7, Popovićem, Trifunovićem, Pakijem, Rajkovićem, Šakotom i Goranom Došlom”, prisjetio se.
Kada je svjedok došao pred školu, kako je rekao, sjedio je na bunaru s Popovićem i primijetio je da su muškarce uveli u objekat, a da su žene i djeca ostali ispred.
“Čuli smo udaranja, jauke iz škole”, prisjetio se, dodavši da je ubrzo stigao Kandić i ušao u školu, a da su drugi vojnici glasno uzvikivali da se civili ubiju.
“Tovarite i ubijte ih”, prisjetio se uzvika.
Na pitanje branioca Radivoja Lazarevića da li je poznavao njegovog branjenika Zdravka Kandića, svjedok je negirao objašnjavajući da ga je vidio nekoliko puta i da su vojnici između sebe pričali da im je to komandant.
Svjedok je opisao da su oko 30 civila iz škole izveli u dva kamiona s nekoliko civilnih policajaca, a da su kolonu činila i još dva vojna i dva civilna vozila. U jednom od džipova bio je i Zdravko Kandić. Objašnjavajući kako je tada trebao ići za Nevesinje i da su on i Popović dobili informaciju da kolona ide prema tamo, sjeli su u auto sa Šakotom, čijeg se punog imena ne sjeća, i Milanom Trifkovićem.
Na pitanje optuženog Siniše Kandića da li je njega vidio među civilnim policajcima, svjedok je negirao.
“Krenuli smo za Nevesinje, a onda smo nakon par kilometara skrenuli makadamom. Pop je pitao: ‘Šta je ovo, gdje idemo?’ Niko mu nije odgovorio”, prisjetio se.
Ubrzo su se zaustavili i svi su krenuli izlaziti iz vozila, kazao je prisjećajući se da je on s Popom ostao u vozilu još neko vrijeme.
“Ja sam izašao da vidim šta se dešava, otišao oko 20 metara ispod i vidio da Šakota i Diki pucaju na zarobljenike, oni padaju negdje u neku jamu”, opisao je on strijeljanje civila prevezenih u kamionima.
Opisujući položaje kamiona i jame, rekao je da je Milan Trifković s Pakijem dovodio po tri zarobljenika iz kamiona do mjesta strijeljanja i da je sve trajalo oko pola sata do 45 minuta.
“Čuli su se pojedinačni pucnji i kratki rafali”, prisjetio se zvuka strijeljanja.
Po povratku u školu, kazao je svjedok, nije zatekao žene i djecu koji su ostali nakon što je prva kolona krenula.
Za zločine počinjene na području Nevesinja i Mostara, sudi se Zdravku Kandiću, nekadašnjem komandantu Petog bataljona Nevesinjske brigade Vojske Republike Srpske, Draganu Đurđiću, njegovom tadašnjem zamjeniku i komandantu Interventnog odjeljenja, te Draganu Ivaniševiću, Goranu Došli i Milanu Trifkoviću, Siniši Kandiću, Dragoslavu Aćimoviću i Mladenu Kandiću, bivšim pripadnicima Petog bataljona.
Optužnica ih tereti za ubistva oko 100 žrtava bošnjačke nacionalnosti s područja Nevesinja, među kojima je bilo više desetina žena, osoba starije životne dobi, kao i djece u dobi od 15 dana do dvije godine života.
Suđenje će se nastaviti 29. januara piše Detektor.
