Poslodavce posljednjih godina muči i nedostatak domaće radne snage, zbog čega sve češće naprimjer na gradilištima možemo vidjeti Nepalce, Bangladežane i Indijce. No, potrebe za radnicima daleko su od zadovoljenih, a institucije ne olakšavaju ni proces angažmana radnika iz dalekih zemalja. Loš odnos prema radnicima došao je na naplatu, poručuju oni koji su otišli iz BiH.
U tunelima, na zgradama, pri izgradnji puteva. Zaštitne kacige na bh. gradilištima nose strani radnici. Radnike iz dalekog Nepala zaposlio je Ernad Grahić, suvlasnik građevinske firme. Trenutna situacija je takva, priča, da je nemoguće naći adekvatne domaće radnike.
Ernad Grahić, suvlasnik građevinske firme:
”Poslodavci su prinuđeni na to, da zaposlimo strance kako bi zadržali poslovnu aktivnost. Naravno, prvo tražimo na domaćem tržištu domaće radnike, ali pošto ne možemo da postignemo određen broj prinuđeni smo da idemo ka rješenju tog problema. Nema izbora, ne postoji izbor. Možete jednostavno birati da smanjite obim poslovanja, da zatvorite pogon ili da angažujete radnike koji su prisutni”.
Kada se odluče da angažuju strane radnike slijedi komplikovan proces koji traje od šest do devet mjeseci. Prvo nostrifikacija diploma. Potom potraživanje radne dozvole od Zavoda za zapošljavanje. Nju zatim Federalni zavod potvrđuje. Poslodavac onda predaje zahtjev Službi za poslove sa strancima kako bi mogao uputiti pozivno pismo radniku. Pismo stiže na njegovu adresu, a on u ambasadi aplicira za vizu. No, tu priča ne završava.
Ernad Grahić, suvlasnik građevinske firme:
”Kada dođu u BiH potom ponovno prolaze proceduru odobrenja boravka, ponovo se aplicira bez obzira što imaju vizu, mora se odobriti boravak. U tom periodu od dva mjeseca strani radnici ne može da radi, što je veliki trošak za poslodavce, ima radnika i ne može da ga angažuje”.
”Nedostaju radnici u svim branšama, naročito u sektoru građevinarstva. U glavnom gradu BiH pri izgradnji pruge i pri ostalim infrastrukturnim projektima vidljiv je angažman stranih radnika. Ista je situacija i u ostalim dijelovima BiH. U praksi imamo apsurdnu situaciju: na evidencijama je preko 180 hiljada radnika, dok mnogi poslodavci ne mogu da nađu niti jednog”.
Dok iz Sindikata poručuju da je do poslodavaca jer ne žele dati adekvatnu platu domaćim radnicima, poslodavci kažu da je to elementarno nepoznavanje aktuelne situacije, te da je potrebno razdvojiti aktivne i pasivne tražioce posla. Brojne druge države olakšavaju dolazak strane radne snage, a BiH ne ide tim stopama.
”U Hrvatskoj naprimjer vidjet ćete veliki broj stranih radnika. Službeni podaci im govore da će ići preko 200 hiljada, a mi u BiH govorimo o maksimalno 6,500 hiljada kvota, dok nam nedostaje oko 40 hiljada radnika u ovom trenutku”.
Uz trenutnu odobrenu godišnju kvotu ostaje upražnjeno 85% radnih mjesta koje su poslodavci planirali. Trpi ekonomija, trpi dinamika radova. Od početka ove godine do danas Služba za poslove sa strancima odobrila je boravak za 2103 radnika.
Admir Čavalić, ekonomista i zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH:
”Apsolutno nedovoljno! To je zanemariv procenat ukupne radne snage u Bosni i Hercegovini. Jedina alternativa je ulaganje u kapitalno-intenzivne djelatnosti. BiH nije u mogućnosti da radi te investicije u kratkom roku, tako da se moramo osloniti na inostranu radnu snagu. Pitanje je kada ćemo to shvatiti i ubrzati procese”.
Optimizam trenutno ne postoji jer Zakon o posredovanju u zapošljavanju u Domu naroda Parlamenta FBiH nije dobio potrebnu podršku. Dok je značajan dio radne snage iz BiH otišao u druge države, unutar Bosne i Hercegovine i dalje vlada misao da svi oni koji su na birou zaista traže posao. U stvarnosti je to daleko od istine.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Do kraja prošle godine je ubijeno najmanje 70 žena: Nasilje nad ženama zahtijeva hitan i sistemski efikasan odgovor
