Kako odabrati partnera za brak-pitanje za milion dolara, stručnjaci za N1: “Mladi brkaju stvari”

Kako ulazimo u odnose, kako ih održavamo, zašto u sve ulažemo trud, a nismo naučili da se trudimo na održanju ljubavne veze i ljubavi u braku? Teme su o kojima smo razgovarali u Novom danu sa Dženanom Husremović, prorektoricom za nastavu i studentska pitanja, Jelenom Brkić-Šmigoc, univerzitetskom profesoricom predmeta iz oblasti psihologije i socijalne psihologije i Dželilom Mulić-Čorbo, psihologinjom, porodičnom sistemskom psihoterapeutkinjom.

Na samom početku razgovora za Novi dan Dženana Husremović je kazala kako se pitanjem braka se psihologija bavi već jako dugo.

“Psiholigija se bavi psihologijom odraslog doba, ljubavi, djece… Porodica predstavlja interdisciplinirano područje kada je psihologija u pitanju. Ne trebamo izmišljati nove nauke, nego koristit ono što nam je već dostupno”, kazala je Dženana Husremović.

Jelena Brkić-Šmigoc kazala je na ovu temu da je komunikacija je jako bitna stavka.

“Bitno je ono što učimo. Koji su obrasci međusobne interakcije. O samom braku, o načinima kako se događa i kada se događa komunikacija. Šta je uloga jednog partnera, a šta drugog? Izloženi smo mnogim faktorima od samog početka”, istaknula.

Sličnog stava je i Dželila Mulić-Čorbo. Navodi da je jako bitno kako komuniciramo i kako rješavamo konflikte.

“Prije svega moram kazati da pod komunikacijom stavimo svašta. Bitno je kako smo naučili da komuniciramo i rješavamo konflikte, da svoje potrebe komuniciramo i očekivanja. To je nešto što mnogo češće viđamo u praksi. Javljaju se partneri zbog loše komunikacije. Mislim da je mnogo važnije, kako ćemo iskomunicirati šta je meni potrebno, šta je tebi potrebno. Kada nisu moje potrebe zadovoljene krivimo drugog partnera, a pri tome nismo pratili šta je kome potrebno. Ispod onog šta učimo tokom odrastanja, unosimo u svoj partnerski odnos. Mnogo je više stvari ispod te komunikacije”, navela je.

Jelena Brkić-Šmigoc dodala je da je za porodicu jako važna komunikacija.

“Kada uđemo u ulogu i susretnom se sa drugom osobom koja ima sliku kako to treba izgledati, tu dolaze problemi. Veliki broj uloga u porodičnim odnosima. Partnerski odnos, onda uloga majke, a onda balansirate sa još uloga koje imate u drugim kontekstima. Za porodicu je jako važno komunicirati kada vidimo različite odluke, upoznavati se sa partnerom. Mi ne iskomuniciramo očekivanja, a imamo očekivanja od svog supružnika”, kazala je.

“Mi smo sada u jednom burnom periodu. Kada djeca prelaze iz osnovne u srednju, iz srednje na fakultet. Ovo je period velike bure za porodice. To predstavlja dodatno opterećenje. Roditelji u tim trenucima moraju da prate svoju djecu i da biraju kako da pomognu svojoj djeci. Ovo je trenutak kada roditelji moraju biti partneri svojoj djeci. Porodica ima svoje razvojne faze. Te razvojne faze nose sa sobom i razvojne zadatke”, navela je.

Potom je dodala:

“Roditelje potičem da budu partneri svojoj djeci. Taj element partnerstva roditelja sa djecom je od ključne važnosti da osjete sigurnu mrežu, da u odabiru zanimanja nema greške. Često čujemo kako je odabrao pogrešnu školu, tu nema greške. Uvijek ima mogućnost da griješimo, tu nema greške. Karijera je nešto što je široko i razvijamo je na različite načine. Nije lineralni put, to je drvo gdje dijete može da bira različitosti”.

Psihologinja Dželila smatra da je pitanje kako odabrati partnera, pitanje za milion dolara.

“Mislim da mladi ljudi malo brkaju stvari. Zaljubljenost očekuju da traje čitav život, da romantični period može da potraje. Jako brzo možemo da odustajemo. Razvoj partnerskog odnosa je bitan faktor. Nije to lineralni odnos. I unutar toga imamo mnogo razvojnih perioda, kriza i mnogo zadataka. Negdje razumijevanje toga, otvorenost da možemo da govorimo o tome. Postoje nekakve razvojne krize koje možemo da prevladamo. Mislim da mladim ljudima treba partnerstvo i podrška. Ne u smislu miješanja, nego u podrška i pomoć u razmišljanju i razumijevanju svog partnera”.

Jelena Brkić smatra da se zadovoljstvo crpi iz vrijednovanja odnosa koje imamo.

“Kvaliteta naših odnosa uveliko doprinosu našem zadovoljstvu. Potreba za pripadanjem je važna. Vrlo je važno u kakvim smo odnosima. Vrlo je važno reći da možemo upravljati. Može se mijenjati. U jednoj zajednici se može poboljšati kvaliteta komunikacije, odnosa. Postoje ljudi koji će pomoći. Trebamo prihvatiti da moramo mijenjati paradigmu”, kazala je.

Na kraju razgovora za Novi dan govorili su o krizama u partnerskom odnosu.

“Krize su omogućavale ljudima da shvate snagu psihologije. Psihologija je nauka koja dolazi u svaku drugu nauku. Brak nije samo sreća. Puno toga je. Puno je razvojnih zadataka prolazi. Nije isto imati dijete od tri godine i dijete od 30 godina. Poenta je da mi to razumijemo i da smo spremni da se uzmemo sa tim u koštac. Sve dok postoji želja da smo svi zajedno, bliskosti, ponašanja su manifesti koji se daju mijenjati samo ako mi to želimo”, kazala je Dženana Husremović.

Na kraju svoje mišljenje je dala i Dželila Mulić-Čorbo.

“Partnerstvo nije isključiva sreća. To je biranja da budemo zajedno i posvećenost da možemo da prevladamo sve izazove. Jedna od vrlo bitnih kriza je rođenje prvog djeteta. Samim tim što dobijamo novu ulogu, naše partnerstvo dolazi u nove izazove. Treba da razumijemo da je to razvojna kriza i da znamo šta se događa. Da nam je potrebno vrijeme za adaptaciju. Nakon rođenje prvog djeteta partnerstvo počinje da traži pomoć To je očekivano i važno je razumijevanje toga. I naša želja da ostanemo zajedno i da pronađemo način kako da iz tih izazova izađemo. Mi se kroz odnose mijenjamo. I kao pojedinci, tako se i partner naš mijenja. Onog trenutka kada želimo da odustanemo od odnosa, tu nema spasa. Kada naiđemo na krizu, potražimo pomoć, može se iz toga izaći. Ljubav je važna, ali nije jedina potrebna da brak opstane”, zaključila je za Novi dan.