Aleksandar Vučić Telekom Srbije koristi za dva svoja strateška cilja; unutrašnjo-politički i vanjsko-regionalni piše Senad Avdić u svojoj kolumni za Slobodnu Bosnu.
Utakmica nogometne Premier lige između „Tuzla City-ja“ i „Sarajeva“ odigrana je u ponedjeljak u Tuzli, sa početkom u 17.00. Unatoč tome što stadion u Tuzli ima reflektore, pa se mogla igrati u noćnom, za igrače i publiku ugodnijem, ambijentu, utakmica je počela (i završila) po najvećem augustovskom zvizdanu. Gunđanje gledatelja, kao i igrača koji su, prema riječima klupskih ljekara, teško podnosili napore, uskoro je umirilo (polu)zvanično objašnjenje: termini održavanja utakmica u elitnoj nogometnoj ligi usklađuju se sa glavnim sponzorom Premier lige – srbijanskom Arenom sport, grupom sportskih kanala u vlasništvu Telekoma Srbije. Ponedjeljak je na kanalima „Arene“ bio ful popunjen dan, krcat sportskim događajima u noćnim satima (Svjetsko prvenstvo u atletici, Evropsko prvenstvo u odbojci, engleska Premier liga, Serie A …) i jedini slobodan termin za utakmicu koja se igrala u Tuzli bio je vrelo-popodnevni.
NOGOMET U SJENI SPONZORA
Kao što je poznato, Telekom Srbije je uoči početka nove nogometne sezone kupio televizijska prava na prenošenje utakmica Premier lige BiH na Arena sportu u narednih pet godina. Iako niko ni iz Nogometnog saveza BiH, ni iz Telekoma Srbije nije otkrivao koliko novca je u igri, mediji u Srbiji su otkrili da je riječ o 15 miliona eura. Srpski antirežimski mediji su isticali da je ta cifra prenapuhana i da Telekom Srbije, kao firma u vlasništvu države, u tom poslu ima i neke skrivene, nesportske i nekomercijalne, dakle političko-propagandne interese.
Prethodne tri godine sponzor Nogometnog saveza BiH bio je banjalučki M:Tel, koji je u većinskom vlasništvu Telekoma Srbije. Cijena trogodišnjeg aranžmana iznosila je 22 miliona maraka, što je bilo trostruko više para od pojedinačnih ponuda druge dvije zainteresirane firme, BH Telecoma i United Media grupe. I u tom periodu utakmice Premier lige BiH su prenošene na Arena sportu.
Ulazak M:tela, a potom firme-majke Telekoma Srbije u sponzorstvo Nogometnog saveza BiH nekako vremenski koincidira sa izborom Vice Zeljkovića na mjesto predsjednika Saveza. Neko upućeniji i podozriviji u tome bi tražio zavjereničke poruke, zabašurene agende, ja ih niti želim niti umijem detektirati. Kada je prije desetak godina, u vrijeme dok je Kućom nogometa vladao tzv. Komitet za normalizaciju predvođen Ivicom Osimom, potpisivan sponzorski ugovor sa BH Telecomom, vrijedan čini mi se dva miliona maraka, Švabo je sa dosta samokritičke ironije kazao da ne vidi racionalan razlog da „neko baca pare na ovakvu Premijer ligu BiH“. Poslovnu logiku Telekoma Srbije on bi danas razumio deset puta manje.
OD TOPOLE DO CRVENOG TEPIHA
Kao što nehumane termine održavanja nogometnih utakmica i kojekakvih drugih aranžmana u ovom sportu ne možemo razumjeti izvan interesa generalnog sponzora iz Srbije, čini mi se da je i za nedavni eksplozivni skandal kratkog daha na Sarajevo film festivalu neophodno znati štošta važnog, a javnosti nedostupnog, o prisustvu Telekoma Srbije na ovom filmskom događaju. Podsjetimo, Telekom Srbije kao producent-partner SFF-a u paleti svojih filmsko-televizijskih projekata na SFF-u predstavio je kratki insert iz filma „Heroji Halijarda“. Sve što je uslijedilo nakon što je „otkriveno“ da se u filmu veliča uloga četnika pod komandom Draže Mihailovića i vrši povijesni revizionizam, bacilo je tešku sjenu na Festival.
No, u poplavi reakcija malo ko se osvrnuo na samu prezentaciju Telekoma Srbije i ono što je tom prilikom viđeno i rečeno o nezaobilaznoj ulozi i kreativno-komercijalnoj sveprisutnosti ove srbijanske firme u filmsko-televizijskoj produkciji u regionu. Saznali smo da se u natjecanju za Srce Sarajeva u selekciji serija našlo čak 12 serija iz produkcije Telekoma Srbije. Rečeno je, mada se i ranije o tome govorkalo, o dominantnom statusu srpskog državnog komunikacijskog operatera, a pažnja je usmjerena na nešto što se zove „Adria region, kao na sljedeću veliku produkciju“, kako je kazala Aleksandra Martinović, jedna od direktorica u Telekomu Srbije. Jedan od projekata koji se već realizira je televizijska serija „Frust“ (također predstavljena na SFF-u) u kojoj je okupljena regionalna scenaristička i glumačka ekipa, a režira je Danis Tanović. Na znamo na koje se sve načine (financijske, produkcijske…) Telekom Srbije pozicionirao na Sarajevo film festivalu. Sasvim sigurno nema utjecaja koliko ga ima na sudbinu klupskog nogometa u BiH. Ukoliko bismo to znali, rekoh, lakše bismo odgonetnuli kako je nekome iz uprave SFF-a ( a tamo nema niko ko je gadljiv i probirljivo selektivan kada su pare posrijedi!) uopće palo na pamet da poziva na festival film u režiji Radoša Bajića. Bajić, autor neočetničkog pamfleta „Ravna Gora“, u filmskim krugovima uživa tek malo veći ugled i izaziva nešto manji prezir od hrvatskog, također režimskog, diletanta Jakova Sedlara.
TELEKOM SRBIJE KAO OTVORENI BALKAN
Telekom Srbije je regionalno dominantna kompanija, pored vlasništva u banjalučkom M:Telu, većinski je vlasnik (skupa sa banjalučkom firmom) i u istoimenom crnogorskom teleoperateru. Ovih dana u toku je žestok odgovor vlasti iz Srbije na najavu Vlade Kosova da sa (sjevernog) dijela ove države protjeraju Telekom Srbije. Državna telekomunikacijska kompanija Srbije uvijek je bila u funkciji vladajuće političke strukture i njenih interesa. Kada je 2006. Telekom Srbije kupio Telekom Srpske za 646 miliona eura manje-više svi upućeni u tržište telekomunikacija su se suglasili da je cijena previsoka i da je ta transakcija zapravo bila način da Vlada Srbije, na člijem je čelu bio Vojislav Koštunica, ubrizga financijsku injekciju budžetu Vlade RS. Dobar dio tog novca, više stotina miliona maraka, Milorad Dodik je skršio na izgradnju vlastitog „Kremlja“, monumentalne zgrade Vlade RS.
Dolaskom na vlast Srpske napredne stranke, a pogotovo kada je tu stranku, a kasnije cjelokupnu društveno-političko-ekonomsku sferu u zemlji, preuzeo Aleksandar Vučić, Telekom Srbije je postao jedna od najznačajnijih poluga njegovog režima. Nekoliko pokušaja privatizacije je propalo, navodno zbog niskih ponuda potencijalnih kupaca iz inostranstva. Ono što odbija mušterije od kupnje Telekoma Srbije je enormna zaduženost ove firme koja je prošle godine iznosila milijardu i pol eura i koja se već godinama ne smanjuje, nego se uvećava.
Aleksandar Vučić Telekom Srbije koristi za dva svoja strateška cilja; unutrašnjo-politički i vanjsko-regionalni. Na unutrašnjem planu državni teleoperater omogućava dugoročni opstanak režima kroz kontrolu svih televizijskih kanala sa nacionalnom frekvencijom. Nakon što se prije desetak godina na tržištu telekomunikacija Srbije (i regiona) kao konkurent pojavila ozbiljna multinacionalna korporacija United Media Group svojim televizijskim kanalima (N1, Nova TV, Sport klub) i printanim medijima („Nova“ i „Danas“) Vučićev režim je poduzeo sve što je mogao (a mogao je uglavnom sve) da amortizira prisustvo, kako ih propagandna mašinerija naziva, „tajkunskih medija Dragana Šolaka“ i marginalizira njihov utjecaj na javno mnjenje u Srbiji. Nijedna od televizija United grupe nema nacionalnu televizijsku frekvenciju i upućene su na kablovske mreže. Režim je potrošio stotine miliona eura Telekoma Srbije za preuzimanje mreže kablovskih operatera, čiji su vlasnici, bliski režimu, ubrzo istim tim parama pokupovali preostale koliko-toliko nezavisne televizije. Stotine miliona eura je potrošeno na kupovinu televizijskih prava najvećih sportskih događaja na koja će prava ubuduće polagati Arena sport. Samo za kupovinu engleske Premier lige i njeno preuzimanje od konkurentskog Sport kluba potrošeno je 600 miliona eura. Ni ta investicija se, po mišljenju ljudi koji se razumiju u tu vrstu biznisa, neće nikada moći isplatiti.
Već nekoliko godina u izvještajima međunarodnih institucija o Srbiji (najčešće u onim iza kojih stoji Evropski parlament) redovno se upozorava na monopolski položaj Telekoma Srbije i njegovu zloupotrebu od strane vlasti koja ga koristi u eliminiranju telekomunikacijske, medijske i političke konkurencije.
Kada je riječ o drugom strateški važnom polju djelovanja Telekoma Srbije – prisustvu izvan Srbije na različite načine – i tu se u posljednjih nekoliko godina odvijaju intenzivni i duboko promišljeni procesi. Nakon što se etablirao preko firmi-kćerki u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i na sjeveru Kosova (ko je rekao „Srpskom Svetu“?!) Telekom Srbije je i na ta tržišta prenio bitku protiv svojeg arhineprijatelja Dragana Šolaka i „United Media Group“.
TAJNA VEZA IZETBEGOVIĆA I VUČIĆA?
Ovih dana će se navršiti puna godina otkako je BH Telecom raskinuo ugovor sa United Mediom za emitiranje njihovih programa preko platforme Moja TV. Iz United Media su tada optužili BH Telecom da ih na taj potez nisu primorali ekonomski razlozi, na koje su se pozivali, nego da je posrijedi politički motivirana odluka. „Posebnu težinu ima činjenica da su rukovodeći ljudi BH Telecoma visokopozicionirani kadrovi vladajuće SDA, a da je direktor BH Telecoma predsjednik Kantonalnog odbora SDA i blizak suradnik čelnika SDA Bakira Izetbegovića i njegove supruge“, upozoravali su tada iz United medije.
Neki izvori bliski vrhu ovog telekomunikacijskog koncerna u internoj komunikaciji su tvrdili da su progon kanala United Media sa platforme BH Telecoma dogovorili Bakir Izetbegović i Aleksandar Vučić uz posredovanje Milorada Dodika. Ukazivali su da je nakon njihovog protjerivanja iz ponude Moje TV, odjednom „procvjetala“ suradnja, recimo Arena sporta sa tim kablovskim operatorom kroz „bratsko“ ustupanje prenosa utakmica nogometne reprezentacije BiH.
Zanimljivo je, koliko i indikativno, da je upravo lider SDA Bakir Izetbegović prije dvije-tri godine najavio medijima da BH Telecom kreće u proizvodnju televizijskih serija za šta je izdvojeno, precizirao je, „sedamnaest miliona maraka“. U produkcijskom timu serija koji je ubrzo krenuo u projekte, pored direktora BH Telecoma Sedina Kahrimana (za kojeg poznanici tvrde da je fanatični zaljubljenik u TV serije), našli su se ljudi koji su vlasnici ili se nalaze u organizacijskom timu Sarajevo film festivala.
Filmskoj i televizijskoj produkciji, kao što je rečeno tokom prezentacije na SFF-u, Telekom Srbije posvećuje najveću moguću pažnju. Da Vučićev režim taj posao radi sistemski i suptilno govori i to što je krajem prošle godine na mjesto direktorice banjalučkog M:tela postavljena Jelena Trivan, jedna vrlo intrigantna pojava na političkoj i kulturnoj mapi Srbije. Ona je prije imenovanja na novu dužnost bila predsjednica Upravnog odbora Filmskog centra Srbije. Filmski radnici i kritičari su je optuživali za komesarski način upravljanja ovom državnom firmom, za odbijanje financiranja filmova režisera koji su suprotstavljeni režimu Aleksandra Vučića. Među takvima su i velika imena srspke kinematografije Goran Marković, Srđan Dragojević, Želimir Žilnik. Gospođa Trivan je najveću pažnju regionalne javnosti priskrbila angažmanom oko filma „Dara iz Jasenovca“ režisera Predraga Antonijevića, projekta od najvišeg državnog i nacionalnog interesa. Bila je Trivanka razočarana nakon što „Dara…“ nije nominirana za Oscara, za šta je utrošeno prilično novca, optužujući za to hrvatske medije i političare. No, Jelena Trivan je rekla da će Filmski centar Srbije nastaviti snimati filmove sa „nacionalnom tematikom“. „Zahvaljujući tome“ najavila je ona u jednom intervjuu, „imaćemo i „Košare“, „Operaciju Halijard“, „Johanovo srce“, „Žutu kuću“ i mnogo drugih dobrih filmova“.
ŠIRENJE AUTOKRATSKIH VRIJEDNOSTI
Većina modernih autokratskih režima koji imaju imperijalne ambicije ulaže velika sredstva za širenje svog političkog, duhovnog, kulturnog utjecaja i ideja. Režim Vladimira Putina je u tome nenadmašan, ali ne bi trebalo bagatelizirati napore koje u tom smjeru ulažu, recimo, Recep Tayip Erdogan, ili Viktor Orban. Ništa posljednjih decenija nije promijenilo percepciju Turske u svijetu i promoviralo njen „meki utjecaj“ od industrije televizijskih serija sa povijesnom tematikom koje su preplavile svijet. Orban svoju opsesivnu nostalgiju za Velikom Mađarskom manifestuje rastrošnom izgradnjom nogometnih stadiona na prostorima (Slovačke, Hrvatske, Rumunije…) kojima je Budimpešta bila prijestolnica do Trianonskog sporazuma iz 1920. godine. Vučić, koji se sa njima sastao prošlog vikenda (pa usput došlepao u Budimpeštu i Dodika i Željku Cvijanović), ne štedi resurse ni kako bi preko Telekoma Srbije (ponovimo: dužnog milijardu i pol eura!) medijski zabetonirao svoju vlast, proširio svoj utjecaj na region i nametnuo vlastitu (uglavnom revizionističku i partikularističku) „istinu“ o istorijskim događajima iz novije, ali i one nešto starije prošlosti. Vučić je dovoljno pametan i dobro pamti, koliku su ulogu, primjerice, imale serije „Karađorđe“ i „Vuk Karadžić“ emitirane sredinom 80-ih godina na homogeniziranju srpskog nacionalnog korpusa i mobiliziranje uoči nadolazećih „godina raspleta“!
Sarajevo film festival je najvažnija regionalna platforma za promociju filmsko-televizijskih formata i jedna ozbiljna, ambiciozna i rastrošna firma kakav je Telekom Srbije ne može sebi dopustiti luksuz da je maksimalno ne iskoristi. Pogotovo što istu energiju ulaže i „dušmanska“ United Media Group koja je ove godine na SFF stigla sa velikim adutom, regionalnim blockbusterom, filmom Dragana Bjelogrlića „Čuvari formule“. Reklo bi se da su buka i bijes oko Bajićevog „Halijarda“ donekle gurnuli u drugi plan Bjelogrlićev ambiciozni i uspješni filmski projekat?
A organizatori Sarajevo film festivala, šta ćemo sa njima, treba li ih „spaliti“, kako su zahtijevali lideri sarajevskog „novog patriotizma“, predvođeni kočopernom kič-gradonačelnicom Benjaminom Karić? Ne, nipošto, treba ih samo pustiti da se malo prže poput fudbalera na stadionu u Tuzli kojima Telekom Srbije određuje satnicu igranja utakmice, pokrovitelje, sponzore, piše Avdić u svojoj kolumni.
