Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina imaju nekoliko ne baš malih graničnih i imovinskopravnih problema čije se rješavanje odugovlači, ali je najveći – odlaganje radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva na lokaciji Trgovska gora u općini Dvor, dva kilometra od granice sa BiH, što bi moglo utjecati na život i zdravlje 250 tisuća ljudi u 13 općina u slivu rijeke Une u Federaciji BiH i Republici Srpskoj. Zagreb se ne obazire na upozorenja, odbija suradnju i radi po svom zarad toga da objekat Čerkezovac na Trgovskoj gori do 2028. bude potpuno spreman za prihvat nuklearnog otpada iz NE Krško. To znači da posao u vezi s pripremama nije obustavljen i da Hrvatska nije odustala od ove lokacije, ali od svog zahtjeva da se ovaj otpad lageruje na drugoj lokaciji nije odustala ni BiH, Vijeće ministara je raspisalo javni poziv za međunarodnu pravnu pomoć da bi se formirao ured u kojem bi stručnjaci iz nekoliko zemalja bili na usluzi koordinacionom, ekspertnom i pravnom timu BiH čiji je izvještaj usvojilo prošlog tjedna. Nekoliko uvaženih profesora pravnih fakulteta u BiH tvrdi da bi Predsjedništvo BiH moglo pokrenuti tužbu protiv Hrvatske pred Međunarodnim sudom u Haagu ako se ekspertski utvrdi da je lokacija bivše kasarne Čerkezovac neadekvatna za odlaganje radioaktivnog otpada i opasna po život, zdravlje i okolinu, ali se vjeruje da bi prethodno trebalo iscrpjeti sve druge opcije.
Hrvatski premijer Andrej Plenković u lipnju prošle godine, nakon razgovora sa predsjedavajućom Vijeća ministara BiH Borjanom Krišto u Sarajevu, rekao je da Republici Hrvatskoj nije cilj ugroziti ni svoje pučanstvo, ni susjednu BiH, ali pojedini analitičari u Zagrebu ističu da je 10 tisuća žitelja Dvora, među kojima je najviše preostalih Srba, žrtvovano što god da se desi. Slijedom ovih premijerovih riječi pojedini hrvatski znanstvenici su kazali da će skladište biti betonirano i seizmički otporno i da ne bi bila moguća kontaminacija voda. Ali, oni zanemaruju da problem s nuklearnim otpadom nastaje zbog toga što smjesa istrošenog goriva i dalje zrači, doduše sve manje, ali zna dosegnuti period od nekoliko stoljeća, pa zbrinjavanje radioaktivnog otpada seže u daleku budućnost. Upravo se skladištenje niskog i srednje radioaktivnog otpada upotrebljava kao argument protiv izgradnje nuklearnih elektrana. Šezdesetih godina prošlog stojeća 20 nuklearnih elektrana strujom je napajalo njemačku električnu mrežu i tome je sada kraj, budući da su posljednje tri NE prestale s radom 15. travnja prošle godine. Njemačka ministrica okoliša Steffi Lemke (Zeleni) je u jednom radijskom intervjuu rekla: “Mislim da sada trebamo uložiti svu svoju snagu kako bismo napredovali u primjeni solarne i energije vjetra, ali i u uštedi energije i energetskoj efikasnosti.”
Uprkos odustajanju od nuklearne energije, ovim pitanjem Njemačka će se baviti još dugo, jer se reaktori moraju demontirati, a naročito vruća tema je odlaganje radioaktivnog nuklearnog otpada. Kao i gotovo sve druge zemlje, koje su koristile ili nastavljaju koristiti nuklearne elektrane, Njemačka još nije pronašla mjesto gdje bi se otpad, posebno istrošeni štapovi za sagorijevanje, mogao sigurno skladištiti. Trenutno je nuklearni otpad pohranjen u privremenim skladištima na lokacijama napuštenih elektrana, ali njemački zakon nalaže da se nuklearni otpad mora odlagati i hiljadama godina čuvati u sigurnim podzemnim skladištima. Privremena odlagališta napravljena su da posluže samo za određeni period, da premoste vrijeme dok se ne nađe skladište za otpad koje odgovara propisima. Beton, čelik, bodljikava žica i zaštitari ne mogu biti zamjena za adekvatno skladište s robusnom geološkom strukturom. Traži se adekvatna geološka dubina, odgovarajući sloj soli, granita ili glinice (glinene stijene) koji će osigurati da radioaktivne tvari tokom beskonačno dugog perioda ne dospiju na površinu.
I dok traje izgradnja odlagališta na Trgovskoj gori, u Republici Srpskoj su odlučili raditi preventivno, pa je Vlada tog entiteta izdvojila milion KM za istraživanje u svezi s odlaganjem radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva u susjednoj državi. Istraživanje organiziraju Institut za javno zdravstvo i Zavod za geološka istraživanja, a prva lokacija je selo Mlakve, koje je najbliže Trgovskoj gori. Cilj je uspostavljanje strateškog monitoringa životne sredine prije nego što se pusti u funkciju pomenuto skladište nuklearnog otpada da bi se dobio snimak nultog stanja životne sredine u Novom Gradu. Tako će se znati kakva je situacija prirodne i vještačke radioaktivnosti na toj teritoriji da bi se moglo prepoznati ukoliko zaista dođe do kontaminacije od Trgovske gore.
