U trgovini oružjem nerijetko se događa da prodavač proda robu dogovorenom kupcu, a da preprodajom borbena sredstva odu na sasvim treću stranu. Na takav način su vjerojatno neki dijelovi naoružanja proizvedeni u Bosni i Hercegovini završili u Ukrajini, u koju je još od 2015. godine na temelju odluke Predsjedništva BiH zabranjen izvoz. Novinari New York Timesa, pozivajući se na povjerljive spise i svjedočenja izvora bliskih američkim obavještajnim krugovima, otkrili su kako je BiH samo jedna od zemalja u kojima posrednici iz SAD-a, ali i nekih drugih zemalja, nastoje nabaviti granate i municiju za ukrajinsku vojsku. List piše da se Ukrajina dugo oslanjala na rusko oružje, a sada se muči da nabavi municiju za sovjetske kalibre, uz pomoć proizvođača čak i u, kako su istakli autori ovog teksta, “ruralnim krajevima istočne Europe”. Američki novinari izgleda znaju da se u novotravničkom Bratstvu, Pretisu iz Vogošće, Unis Ginexu iz Goražda i Binasu iz Bugojna proizvode projektili 155 mm M107, municije 122 mm OF-462, municije 105 mm HE M1, kao i minobacačke municije svih kalibara.
Na jednom bh. portalu objavljen je videosnimak s kanala Ukraine Weapons Tracker na kojem se vidi kako ukrajinski vojnici otpakuju minobacač M69A koji je proizveden u fabrici oružja Bratstvo u Novom Travniku. Takav snimak je tom portalu bio dovoljan povod da optuži pomenutu i druge federalne firme namjenske industrije za kršenje odluke državnog Predsjedništva, premda nijedna od njih nema službeno sklopljene ugovore o isporuci oružja Ukrajini. Naravno, slanje oružja Ukrajini predstavljalo bi prebacivanje BiH iz kategorije zemlje koja (iz Federacije BiH) pruža političku podršku Ukrajini u zemlju koja se svrstala na jednu stranu u ratu. Međutim, Milorad Dodik se odavno svrstao na stranu agresora tvrdeći da Republika Srpska ne podržava sankcije Rusiji i da neće dozvoliti njihovo uvođenje na nivou BiH, navodeći da će “uspjeh Rusije u njenoj specijalnoj operaciji uticati na to da niko ne može uništiti RS”. Povezivati rusku invaziju na Ukrajinu s bh. entitetom Republika Srpska i njegovom budućnosti nema nikakve logike i posljedica je Dodikovih spinova.
Federalna Vlada ima većinski kapital u osam firmi vojne industrije, ali one samostalno sklapaju višemilionske poslove s kupcima iz inozemstva i svoje proizvode izvoze uz odobrenje četiri državna ministarstva (za vanjske poslove, vanjsku trgovinu, obranu i sigurnost), tako da oružje i municija odlaze na poznate adrese. Inače, proizvodnja i izvoz oružja, municije i drugih vojnih artikala na području Federacije BiH sve više raste, što potvrđuje da je ulaganje u razvoj namjenske industrije opravdano. Takav trend rasta pojedini mediji u Republici Srpskoj, pretpostavlja se zato što su zavidni, zlonamjerno su povezali s ratom u Ukrajini, zaključujući da se naše oružje i projektili, uz navodni pristanak federalnih tvornica, zaobilazno izvoze u pomenutu zemlju, što uopće nije točno. Firme iz FBiH od 2022. godine izvoze oružje i municiju u 113 zemalja, u vrijednosti od nekoliko desetaka miliona dolara godišnje, kupci su SAD i druge članice NATO-a, kao i veliki broj azijskih i afričkih država, ali se ne može izvoziti u ratna područja, niti bi se mogla dobiti dozvola za takav transfer.
Na kraju treba reći da je svaki napredak vojne industrije u Federaciji BiH korak više prema učvršćenju mira i, također, to je i obeshrabrujuća poruka onima, u zemlji i van nje, koji eventualno imaju loše namjere prema Bosni i Hercegovini. Tvornice koje u FBiH proizvode oružje i municiju u slučaju neposredne ratne opasnosti brzo bi se prestrojile i svoju proizvodnju stavile na raspolaganje Ministarstvu obrane BiH. Prema članu 13. Zakona o obrani Bosne i Hercegovine, pomenuto ministarstvo nadležno je za stvaranje i održavanje obrambenog kapaciteta kako bi se osigurala zaštita suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke neovisnosti i međunarodnog subjektiviteta bh. države.
