Ruska stranka najbolja je izborna udavača nakon srpskih lokalnih izbora. Naime, ta je stranka sa svojim jednim zastupnikom, koji je dobio 1,1 posto glasova, omogućila Aleksandru Vučiću da njegov SNS i u Nišu, drugom gradu po važnosti u Srbiji, osigura vlast. Doduše, još ima tradicionalnih postizbornih natezanja i prebrojavanja, ali teško da će Vučić ispustiti šansu da mu baš Ruska stranka “uljepša” izborni trijumf.
No, otkud Ruska stranka, koja je u Nišu dobila deset posto više glasova nego što ima deklariranih Rusa u tom gradu? Njih je oko 120, a dobili su više od 1200 glasova. Ona je, kao, stranka ruske nacionalne manjine, ali u njoj Rusa gotovo niti nema, osim “Srba koji se tako osjećaju”.
Kako kaže vožd stranke Slobodan Nikolić, članovi su Srbi s Rusijom u srcu, prema sloganu stranke “Rusi i Srbi braća zauvijek” ili kako je rekao najpoželjniji Vučićev niški partner Tihomir Perić, “ja nisam Rus, ali sam rusofil”. Članovi su svoju nacionalnu svijest podčinili ruskoj. Da u stranci ipak ima Rusa, potrudio se i šef niškog ogranka Predrag Stanković – koji se, kako kaže, izjašnjava kao Rus – kako ne bi bilo da ih nema. Ali, ionako je svejedno jer su Rusi i Srbi praktički isto, kako misle u stranci. I to je smisao te stranke koja se predstavlja “manjinskom” te je zato uspjela čak i u srbijanskoj Skupštini dobiti jednog zastupnika, piše Jutarnji list.
Dakle, na srbijanskoj političkoj sceni ima svega, pa i ovoga, ali Ruska stranka ne zastupa interese Rusa u Srbiji, nego je svojevrsna ispostava trenutačnog ruskog režima u toj zemlji. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2022. godine, u Srbiji ih ima oko deset tisuća, i to s ruskim državljanima koji u Srbiji imaju pravo prebivališta (očito nisu uračunati oni Rusi koji su pobjegli od ruske agresije na Ukrajinu, a smatra se da ih trenutačno u Srbiji ima oko 200 tisuća, ali nemaju pravo glasa), pa stranci svakako treba potpora domaćih snaga.
Stranka se zalaže za primanje Srbije u Euroazijsku uniju, svojevrsnu rusku džepnu EU, sastavljenu od nekoliko postsovjetskih država, ali i u ruski vojni pakt ODKB koji također okuplja nekoliko postsovjetskih, uglavnom srednjoazijskih država i Bjelorusiju. No, nije sve u političkoj borbi, ima nešto i u ruskom novcu.
Rusija u Srbiji izdaje svoj list Ruski dom, a izdavač je pod egidom ruskog Ministarstva vanjskih poslova. Naravno da je Ruska stranka protiv sankcija Rusiji, ali prema rezultatima posljednjih istraživanja, gotovo 87 posto Srba protivi se uvođenju sankcija, a njih više od 53 posto je protiv članstva u EU.
Srpska oporba, piše beogradski Danas, smatra Rusku stranku “projektom SNS-a”.
Stranka ima i demografsku viziju, sličnu ovdašnjem Domovinskom pokretu. Ruska stranka naseljavala bi Ruse u Srbiju, a DP Hrvate iz Južne Amerike u Hrvatsku. Kako li će izgledati ovi krajevi za 50-ak godina ako se ostvare ti ingeniozni planovi – gaučosi i Kozaci – o Balkanu?
Stoga se i Društvo rusko-srpskog prijateljstva prozaičnog imena “Vladimir Putin”, koje također vodi šef stranke Slobodan Nikolić, ujedno bavi i “bračnim posredovanjem”, pomažući osamljenim srpskim muževima da ožene Ruskinje, kojih u Rusiji ima više od muškaraca, te omogućavaju naseljavanje Rusa, ali onih pravih – putinovskih, u Srbiju. No, u stranci su zabrinuti, ali i pokolebani u rusku iskrenost jer je na posljednjim ruskim predsjedničkim izborima samo tri posto Rusa koji su došli u Srbiju nakon početka agresije na Ukrajinu glasalo za Vladimira Putina. Bio je to udarac i za Vučića i za Putina istodobno, a kako ne bi bio za Srbe iz Ruske stranke, koji su uzeli stvar u svoje ruke i sada su osvjetlali obraz ruskim sumnjivcima. Stranka je, naravno, protiv prava LGBTIQ+ zajednice i rodne ideologije, što se i kod njih zove – “ideologodija”. piše Jutarnji list.
No, jačanje Ruske stranke u Nišu nije ništa čudno. Tamo već 12 godina djeluje ruska vojna baza. Podsjetimo da Rusija od Vučića traži da bazi i njezinim “djelatnicima” da “diplomatski status” kakav u Srbiji uživaju predstavnici NATO-a, ali Vučić se već godinama nećka oko toga. Srbija je istinski saveznik Rusije, jedina zemlja u Europi koja je u ratu protiv Ukrajine na strani Moskve, a tolika opijenost Srba Rusima često je iracionalna i groteskna, tako da je i ova stranka primjer da je srpski nacionalizam ostao samo isturena europska ekspozitura ili prirepak ruskog imperijalnog nacionalizma, očito se pouzdajući da bi se ruskim tenkovima na europskim granicama Srbija revanširala za ratne poraze u 90-ima te uz rusku pomoć ostvarila ideje Memoranduma SANU, koje su sada oblikovane u politici “srpskog svijeta”. Konačno, u subotu, 9. lipnja, priprema se svesrpski skup u Beogradu koji želi okupiti sve Srbe iz regije pod jednu, Vučićevu, zastavu, a Ruska stranka u to će se idealno uklopiti.
