Usvajanje ove historijske Rezolucije njegovat će kulturu sjećanja, podržati pomirenje i trajni mir u Bosni i Hercegovini i regionu, ističe u razgovoru za Danas David Pettigrew, profesor filozofije i studija Holokausta i genocida na Univerzitetu Južnog Konektikata.
Pettigrew je nedavno, u ime Odbora Radne grupe za Bosnu i Hercegovinu, poslao pismo predsjedavajućem Generalne skupštine Ujedinjenih nacija Dennisu Francisu, u kojem ga je podsjetio na značaj usvajanja Rezolucije o Srebrenici u UN-u.
Kako naglašava za Danas, vrijeme je da se ova historijska rezolucija UN-a odobri na isti način na koji je 27. januar određen za Dan sjećanja na holokaust, a 7. april kao Međunarodni dan razmišljanja o genocidu nad Tutsima 1994. u Ruandi.
„Poricanje genocida u Srebrenici iz bilo kog izvora je zaista zabrinjavajuće, jer zakoni Evropske unije (EU) koji ga kriminalizuju identifikuju takvo poricanje kao pokazatelj da bi se zločini mogli ponoviti“, ističe Pettigrew
Američki profesor objašnjava da jezik brojnih zakona EU pretpostavlja da je poricanje genocida čin mržnje i diskriminacije jer minimizira ili opravdava varvarske zločine koje je pretrpjela ciljana grupa, minimizirajući ne samo zločine već i patnju.
„I na taj način, poricanje povlači za sobom prijetnju da bi se krivično djelo moglo ponoviti“, ukazuje Danasov sagovornik.
Prema njegovim riječima, lideri Srbije i Republike Srpske očigledno negiraju genocid.
„Dakle, pretpostavljam da su ugroženi ovom Rezolucijom UN-a. Oni očajnički pokušavaju da nađu način da se tome suprotstave“, navodi Pettigrew.
„Međunarodni sud pravde (MSP) je utvrdio da se genocid dogodio u Srebrenici uglavnom na osnovu presude MKSJ-a koja se odnosi na pojedince“, kaže Pettigrew.
Zašto je, prema vašem mišljenju, važno da se usvoji rezolucija UN o Srebrenici?
Pettigrew: Rezolucija Generalne skupštine UN-a kojom će 11. jul biti proglašen Međunarodnim danom razmišljanja i obilježavanja genocida 1995. godine u Srebrenici dat će izuzetno važan doprinos odavanju sjećanja na žrtve i afirmaciji istine o genocidu. Usvajanje ove historijske Rezolucije njegovat će kulturu sjećanja, podržati pomirenje i trajni mir u Bosni i Hercegovini i regionu. Na osnovu presuda MKSJ-a i MSP-a, usvajanje Rezolucije će doprinijeti vraćanju poštovanja vladavine prava u regionu. Vladavina prava je važna za demokratsku kulturu i za osiguranje ljudskog prava na istinu i memorijalizaciju. Očekujem da će se glasanje održati 23. maja kako je planirano. Vrijeme je da se ova historijska rezolucija UN-a odobri na isti način na koji je 27. januar određen za Dan sjećanja na holokaust, a 7. april kao Međunarodni dan razmišljanja o genocidu nad Tutsima 1994. u Ruandi.
Nakon presuda međunarodnih sudova i utvrđivanja genocida, kako još uvijek postoje „tvrdnje“ da se genocid nije dogodio u Srebrenici? A to je ono što tvrde, uglavnom, predstavnici vlasti Srbije, ali i drugi, poput Efraima Zuroffa?
Pettigrew: Poricanje identifikuje grupu žrtava kao nedostojnu empatije ili zaštite od štete i čini grupu ranjivom na ponavljanje štete. Zaista, negiranje genocida u Srebrenici od Milorada Dodika često je protkano prijetnjama secesijom i antimuslimanskim govorom mržnje. Zbog toga je hitno potrebna afirmacija istine Rezolucijom UN-a da bi se suprotstavilo poricanju i spriječilo ponavljanje zločina. Rezolucija UN-a podstiče razvoj obrazovnih programa za podizanje svijesti o genocidu u Srebrenici kako bi se oduprli poricanju i spriječili budući genocidi. Odobrenje Rezolucije i razvoj komemorativnog i obrazovnog programa pomoći će sljedećoj generaciji da efikasno odgovori onima koji poriču kao što su Zuroff ili Gideon Greif.
Kako je došlo do tumačenja srbijanskih vlasti da će usvajanjem Rezolucije „cijeli srpski narod biti označen kao genocidan“?
Pettigrew: Lideri Srbije i Republike Srpske očigledno negiraju genocid. Dakle, pretpostavljam da su ugroženi Rezolucijom UN-a. Oni očajnički pokušavaju da nađu način da se tome suprotstave. Konvencija o genocidu se odnosi na grupu koja je ciljana u cjelini ili djelimično, ali se ni na koji način ne odnosi na grupu počinilaca. MKSJ je optužio i sudio pojedince, a ne države ili narode. MSP je utvrdio da se genocid dogodio u Srebrenici uglavnom na osnovu presude MKSJ-a koja se odnosi na pojedinca. Dakle, Srbija ili Srbi nisu bili umiješani u presude. Vlada Crne Gore je, po svemu sudeći, upravo ovu tačku istakla u predloženom amandmanu na Rezoluciju UN-a, precizirajući da je „krivica za zločin genocida individualizovana i da se ne može pripisati nijednoj etničkoj, vjerskoj ili drugoj grupi ili zajednici u cjelini“. Ovaj amandman je uvršten u konačnu verziju Rezolucije UN-a. Dakle, ovi tekući protesti Srbije i Republike Srpske su bez osnova. Donošenje Rezolucije UN-a tada bi bio povoljan trenutak za srpskog političkog lidera da konačno prizna genocid i unaprijedi stvar pomirenja kao nikada ranije.
Kako tumačite stalno poređenje Srebrenice i Jasenovca, kao i činjenicu da Srbija nije predložila nikakvu rezoluciju o Jasenovcu?
Pettigrew: Teško mi je porediti Srebrenicu i Jasenovac. U Jasenovcu postoji spomen obilježje. Postoje godišnje komemoracije i komemoraciji prisustvuju zvaničnici hrvatske vlade. Očigledno, ne poriču zločine u Jasenovcu kao što rukovodstvo Srbije i Republike Srpske negira genocid u Srebrenici. Nedavni novinski izvještaji sugerišu da predsjednik Vučić govori o predlaganju Rezolucije UN-a o Jasenovcu, ali zbog vremena čini se da je to još jedan gambit da se odupre Rezoluciji o Srebrenici, a ne istinski gest. Jasenovac već u izvesnoj mjeri potpada pod Rezoluciju UN od 20. januara 2022. godine, koja je osudila poricanje holokausta i pohvalila države članice koje su sačuvale koncentracione logore za obrazovanje budućih generacija kako bi spriječile buduće akte genocida.
U svjetlu svega ovoga, kako vidite budućnost Srbije sa susjednim zemljama?
Pettigrew: Nisam siguran za budućnost, ali u sadašnjosti se stiče utisak da vlade Srbije i Republike Srpske i dalje slijede svoje destabilizujuće ciljeve iz 1990-ih. U slučaju Republike Srpske, ovo uključuje prijetnje otcjepljenjem ili na drugi način potkopavanjem Države Bosne i Hercegovine. Predsjednik Dodik redovno putuje u Moskvu, izražava lojalnost (Vladimir, predsjednik Rusije) Putinu i osporava integritet EU i NATO-a. Dok Putinova spoljna politika aktivno promoviše ujedinjenje pravoslavlja i „bratskih naroda“, zabrinuti smo da će srpski nacionalistički politički interesi iz 1990-ih biti osnaženi. To je bila zabrinutost bivšeg visokog predstavnika (Christian) Schwarz-Schillinga i (Valentin) Inzka koji su pisali Ursuli von der Leyen da „Srbija i Republika Srpska nisu postigle svoje ciljeve iz 1990-ih. Osim toga, njeguju veoma bliske odnose sa Rusijom. Zato se plašimo da bi se aktuelna agresija na Ukrajinu mogla proširiti na Zapadni Balkan, prije svega na Bosnu i Hercegovinu i Kosovo”. Dakle, od Bosne do Kosova postoji zabrinutost zbog namjera Srbije prema svojim susjedima.
Opširnije na portalu Danas.
Specijalna emisija, kao i prijenos zasjedanja Generalne skupštine UN-a, u vezi sa rezolucijom o genocidu u Srebrenici, pratite u četvrtak uživo od 15 sati u programu N1.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
