Internet te laže Prvi smo, misleći na Europsku uniju, koji smo regulirali umjetnu inteligenciju – slavodobitno se Ursula Von der Leyen izrazila na platformi X, nakon što je usvojen EU AI Act – naziv nas pomalo asocira na tehničke nazive, poput prototipa nekog robota – dokument koji predstavlja “jedinstven pravni okvir za razvoj umjetne inteligencije (UI) kojoj možemo vjerovati”. EU će poticati razvoj naprednih rješenja koordinirano s tehnološkim sektorom, ali će istovremeno motriti sve one oblike umjetne inteligencije koji mogu predstavljati prijetnju građanima i europskim demokratskim vrijednostima. Primjerice, zabranjena je biometrijska kategorizacija ljudi na temelju rase, spola, nacionalnosti, političkih odrednica i sl, prijetnju predstavljaju i ostale manipulativne mogućnosti koje navedena tehnologija donosi, a u službi su dezinformacija te razvijanja autoritarnih i isključivih tendencija u društvu.
Čitajte kolumne Pavla Mijovića:
Takve stvari koje su označene kao prakse visokog rizika neće proći, da se zaključiti iz detaljne regulative. Svi nadljudski napori – na legislativi se radilo gotovo četiri godine, a sjednica na kojoj je usvojena trajala je okruglih 36 sati, u službi su sigurnosti, temeljnih prava i biznisa, dodala je Von der Leyen. Kada je 2019. godine preuzela kormilo Europske komisije, ta si je njemačka političarka zadala rok od 100 dana u kojemu će predložiti novi zakonski okvir koji regulira umjetnu inteligenciju. Rokove je, vidimo, dobrano probila, tako da je u međuvremenu Kina prestigla EU donijevši sveobuhvatni set pravila koja reguliraju umjetnu inteligenciju, njezin razvoj, korištenje i društvenu ulogu.
Kinezi su regulaciju započeli još 2017. s Razvojnim planom za UI, zatim su 2019. donijeli Načela upravljanja za novu generaciju UI-ja, a 2021. su donijeli sveobuhvatne Etičke norme za novu generaciju UI. Referiranje na kinesku regulativu, istina, ne govori nam previše, ali uvidom u sadržaj možemo otkriti koji su glavni motivatori jednog tako angažiranog pristupa reguliranju umjetne inteligencije. Kina je glavni generator sadržaja na temelju nekog od oblika umjetne inteligencije, a sve to treba fino harmonizirati s državnom ideologijom i birokratskim aparatom kako bi se prevenirali sadržaji koji “uznemiruju ekonomski ili društveni red”. Sadržaj koji generira umjetna inteligencija treba odražavati “temeljne socijalističke vrijednosti”, a ne smije sadržavati ništa što bi poticalo na promjenu socijalističkog sistema i državne moći, separatizam i diskriminacija su zabranjeni, pojednostavljeno sve ono što škodi nacionalnom jedinstvu i konsolidiranoj državnoj moći. Razvoj umjetne inteligencije je poželjan, ali samo u kontroliranim uvjetima, makar kada su u pitanju unutarpolitička pitanja.
Nacionalna sigurnost i podjela moći EU ne kaska samo za Kinom već je, kada je u pitanju reguliranje interneta, zakasnila poprilično: tek je 2022. Aktom o digitalnim uslugama pokušala obuzdati eksponencijalni rast govora mržnje i dezinformacije na “mreži svih mreža” i zaštititi prosječnog korisnika od predatorskog oglašavanja temeljenog na analizi digitalnih tragova, koje svi mi, svjesno ili ne, ostavljamo u online prostoru. Kada kažemo da je EU dobrano zakasnila s regulativom, imamo na umu da su tražilice poput Googlea, društvene mreže poput Facebooka, bivšeg Twittera, a sada platforme X, Instagrama i drugih osvojile i tržište i korisnike prije gotovo dvadeset godina, a upravo im je nereguliranje i omogućilo da se razmašu u svakom smislu i konsolidiraju svoj, dijelom monopolistički položaj na tržištu.
I Amerika je donijela regulativu, u obliku Izvršne odredbe predsjednika Bidena od 30. 10. 2023, koja se uklapa u američku strategiju odgovorne inovacije, ali istovremeno ju se limitira stavljajući je u kontekst interesa od nacionalne sigurnosti. Američki pragmatizam je ponekad zadivljujući, a primjer toga je što je država pri izradi regulative surađivala s 15 vodećih kompanija koje su dale svoj volonterski doprinos njenoj izradi – dakle pustila je eksperte da rade svoje, ali ih je obavezala da svaki razvoj i testiranje sistema umjetne inteligencije koji mogu predstavljati rizik za nacionalnu sigurnost, ekonomiju te javno zdravstvo moraju biti nadgledani od federalnih agencija. Cilj je da krajnji korisnik dobije sisteme umjetne inteligencije koji su sigurni, pouzdani i vjerodostojni i koji ne diraju nacionalnu sigurnost. Tehnologija ima svaku moguću podršku, ali se ipak zna tko je gazda i u čiju političku svrhu se tehnologija može iskoristiti.
I Ruska Federacija se bavi regulacijom umjetne inteligencije, a sama, budući da je veliko rasadište tehnoloških talenata, radi na razvoju Nacionalne strategije umjetne inteligencije za period do 2030. Ekonomija, društvena sfera i upravljanje su u fokusu, a predsjednik Putin je još 2017. u obraćanju studentima poetski rekao da će zemlja koja bude lider u polju umjetne inteligencije kontrolirati i svijet. Nastavio je, relativno pragmatično, kako umjetna inteligencija ne smije biti monopolizirana već i tu treba podijeliti moć.
Kao što su nekada velike sile dijelile moć i sfere interesa, slično i sada na polju umjetne inteligencije one donose regulative kako bi prvenstveno zaštitile politički red i poredak koji zagovaraju, a tek onda omogućile tehnološki i ekonomski razvoj te zaštitile vlastite građane. Dok jedni zagovaraju europske vrijednosti, drugi državni socijalizam, treći i četvrti nacionalnu sigurnost, zajedničko im je da će maligne oblike umjetne inteligencije iskoristiti – kako nas iskustvo uči – jedni protiv drugih.
