Ratni zločini Izraela nad Palestincima, a koji se odvijaju uz podršku neprikosnovenog lidera izraelskog režima Benjamina Netanyahua, ulaze u treći mjesec. Ubistva nekoliko hiljada djece, žena, novinara, te ostalih civila, postaju naša svakodnevnica. Potresni snimci nižu se iz sata u sat, a svi zajedno svjedočimo genocidu uživo koji se realizira uz prešutno odobravanje onih koji su mnogo puta ponovili “nikada više”. Međunarodna zajednica je ponovo pala na ispitu, te dopušta nestajanje jednog naroda sa teritorije na kojoj stoljećima živi. S druge strane, mjesec slušamo diplomatske govore i izjave koji ukazuju na opću nemoć većine muslimanskih zemalja, čija je trenutna sposobnost i moć ograničena na zajednička saopćenja nakon konferencija i panel-diskusija, što ne postižu ništa u kontekstu okončanja ubijanja civila u Gazi. Ginu muslimani, ginu i kršćani, a takvo stanje ne zabrinjava moćne sile, koje mi na Zapadnom Balkanu nazivamo “međunarodna zajednica”.
Činjenica da u izraelskim napadima bivaju uništene i crkve i džamije, ukazuje na to da ne možemo govoriti o vjerskom ratu, što radikalna izraelska vlada na određeni način želi predstaviti kao realnost zloupotrebljavajući biblijsko učenje. Također, ne možemo govoriti niti o sukobu između Hamasa i Izraela, jer Izrael od 7. oktobra, pa sve do danas, više napora ulaže u ubijanje civile, koji nemaju veze sa Hamasom. Zapadna obala je također na meti izraelskih vlasti, a jasno je kako Hamasa nema na tom području. Čini se kako genocid koji se događa nema kraja, te da će “pomahnitali” IDF stati onoga trenutka kada Palestinci budu pobijeni ili protjerani iz Gaze na neko drugo mjesto. Dosadašnji napadi Izraela mjere se u desetinama milijardi dolara, što nisu bili prvi proračuni koliko će iznositi finansijski aspekt Netanyahuovog ratnog pohoda na Gazu. Ono o čemu zapadni mediji previše ne govore jeste da kopnena operacija Izraelu osim finansijske, donosi i gubitke u ljudstvu, što će Netanyahu dodatno morati pojasniti nezadovoljnim Izraelcima, koji kontinuirano protestuju protiv njegovih dugoročno pogubnih poteza za Izrael.
Pad izraelske valute šekel osjetan je u odnosu na dolar od početka ratnih događaja, te će Izrael biti ovisan o američkoj pomoći u narednom periodu. Uzmemo li u obzir situaciju na frontu u Ukrajini, gdje su Sjedinjene Američke Države uložile puno novca bez većih uspjeha, možemo očekivati kako će biti dosta nesuglasica među političkom elitom u SAD-u povodom dodatnih ulaganja u Izrael, pogotovo jer nas u 2024. godini očekuju predsjednički izbori u ovoj zemlji, te će se svaki unutrašnji i vanjskopolitički potez predsjednika Joea Bidena i njegovih saradnika pomno promatrati. Postavljaju se pitanja kada će doći do okončanja brutalnih izraelskih napada na Gazu, te ko ima mogućnost da okonča haos na Bliskom istoku?
Odgovor imaju Sjedinjene Američke Države, čija administracija sigurno ima poluge za okončanje trenutne situacije, jer posjeduje najveći utjecaj na aktuelnu vlast u Izraelu. Stavljanje pod tepih dugogodišnjeg neriješenog pitanja Palestine, bez ozbiljnijeg napora da se ono konačno riješi, pokazalo se kao pogubno. Epilog takvih politika prema Bliskom istoku jeste činjenica da se svijet trenutno nalazi u situaciji koja će imati dalekosežne posljedice u cjelokupnom svjetskom poretku. Ukrajini ne ide baš najbolje na frontu, te joj trenutna situacija nikako ne odgovara. S druge strane, Rusija može zadovoljno trljati ruke uslijed aktuelnih događaja na Bliskom istoku, jer fokus svjetske javnosti više nije na ratu u Ukrajini. Puno je aktera u igri, jasno je kako međunarodna zajednica trenutno stoji uz Izrael, ali je pitanje da li će, ukoliko se brutalno iživljavanje izraelske vojske nastavi nad civilima u Gazi, stav svih evropskih zemalja ostati isti, a zbog sve većih pritisaka koje opozicija i nevladin sektor vrše na svoje vlade.
Iran, država čija je vlast zvanično istakla da sa događajima u posljednjem mjesecu nema ništa, godinama daje podršku palestinskoj borbi. U javnosti možemo čuti kako međunarodna zajednica, Turska, te arapske zemlje podržavaju rješenje palestinskog pitanja na način da se formiraju dvije države uz uzajamno teritorijalno poštivanje, što podržava i palestinska uprava. Iran rješenje palestinskog pitanja promatra drugačije, te predlaže opći referendum palestinskog naroda u regionu na kojem bi se Palestinci izjasnili o tome kakvu budućnost žele (čime se aludira na ukidanje države Izrael). Naravno, takav epilog je skoro pa nemoguć. U prethodnom periodu Iran je svoju vanjsku politiku usmjerio na potenciranje diplomatskih rješenja u određenim nesporazumima koje su imali sa arapskim ili nekim drugim zemljama, što se pokazalo kao dobar potez. Sastanak predsjednika Irana i Saudijske Arabije, te Irana i Azerbejdžana, ukazuje na to kako postoji određeno zatopljavanje u odnosima, te veliki potencijal za izgradnju regionalnog mira i zajedničke saradnje.
Posljednji događaji na Bliskom istoku su pokazatelj da taktika guranja problema pod tepih ne daje dugoročne rezultate. Rješenje između Izraela i Palestine naziralo se nakon Sporazuma u Oslu 1993. godine, međutim, od njegovog provođenja gotovo se nije ostvarilo ništa konkretno, a epilog neprovođenja Sporazuma osjećamo i mi hiljadama kilometara udaljeni od Gaze. Sigurno je da međunarodna zajednica mora pronaći model rješenja koji će konačno biti pravedan prema Palestincima, jer je očigledno da se više ne može ostavljati po strani ono što žele Palestinci. Turska je još u prvim danima od početka nemilih događaja pozivala na rješenje sukoba po modelu iz 1967. godine prema kojem bi Palestina imala sve elemente državnosti, a kakav će epilog biti, ostaje da vidimo, ali je jasno kako će trenutni status koji godinama onemogućuje normalan život Palestinaca morati biti promijenjen.
Za Izrael predstoje izazovni mjeseci i godine, jer će posljedice događaja od 7. oktobra, te kasniji počinjeni ratni zločini IDF-a biti dugo osjetni. Netanyahuov politički krah se bliži, jer je nezadovoljstvo među Izraelcima doseglo maksimalan nivo još u mjesecima prije 7. oktobra, koji je za veliku masu dokaz nesposobnosti aktuelnih vlasti u svim segmentima. Koliko god djelovalo čvrsto savezništvo između Izraela i SAD-a, u godinama pred nama moguće je da Izrael postane opterećavajući faktor za SAD i još neke druge međunarodne saveznike, kao što je Velika Britanija. Arapske zemlje neće previše imati utjecaj na razvoj cjelokupne situacije, osim eventualno tradicionalnog palestinskog partnera Katara, dok će ostali u ovom procesu većinom biti posmatrači, bez ozbiljnog utjecaja na procese.
(Autor je historičar i geopolitički analitičar)
