U radnim tijelima Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u tijeku je rasprava o tome da se starosna granica profesionalnih vojnika u Oružanim snagama sa 40 pomakne na 45 godina, a jedan dio onih koji su blizu tog limita već je napustio ne samo vojsku nego i državu, dok drugi traže novi posao. Izaslanik u Domu naroda Džemal Smajić predložio je izmjenu u Zakonu o službi u Oružanim snagama BiH da bi vojnici u odori ostali pet godina duže i o tome će ovaj dom raspravljati po skraćenom postupku, da bi se predloženi tekst mogao mijenjati ili dopunjavati. U svakom slučaju, vojsci je to potrebno, a još više onima koji bi u njoj željeli nastaviti posao vojnika. Inače, polaganjem svečane zakletve i potpisivanjem ugovora o vojnoj službi profesionalni vojnici zvanično postaju dio stroja Oružanih snaga BiH i time preuzimaju sve obaveze koje vojska ima u miru i u slučaju rata. Njihova služba podrazumijeva opću tjelesnu spretnost, snagu i izdržljivost i naročito odanost, a uz teorijsku nastavu, sve se to uvježbava u Centru za osnovnu obuku OSBiH u vojarni “Zaim Imamović” u Pazariću, gdje je u rujnu u profesionalnu službu primljeno 349 vojnika i vojnikinja.
Pišući o ovoj temi, sjetio sam se odličnog američkog filma “Bili smo vojnici”, u kojem se iznosi istina o borbama u ratu u Vijetnamu koji se vodio od 1. studenog 1955. do 30. travnja 1975. godine. U filmu na čelu postrojbe “zračne konjice”, pred odlazak na ratište, nalazio se pukovnik Hal Moore (Mel Gibson), rođeni vođa koji je odan svojim vojnicima rekao: “Ne mogu vam svima obećati kako ću vas sve vratiti kući žive, no obećat ću vam ovo: bit ću prvi koji će kročiti nogom na bojno polje i bit ću posljednji koji će s njega otići. I nikoga neću ostavljati za nama. Mrtvi ili živi, svi se zajedno vraćamo kući.” Prema scenariju, ovaj zapovjednik doista je posljednji napustio bojišnicu i helikopterom odletio na sigurno, a citirajući njegove riječi, htio sam podsjetiti i na važnost onih koji su nadređeni vojnicima i treba da služe za primjer. Oni koji sada zapovijedaju taktičkim formacijama OSBiH školovali su se u bivšoj JNA i poslije završavali najviše vojne škole i akademije u SAD-u, Ujedinjenom Kraljevstvu, Turskoj, Francuskoj, Poljskoj, kao i u Hrvatskoj, Srbiji i Sjevernoj Makedoniji i drugim zemljama.
Izaslanik Smajić je rekao da je u zemljama regije znatno veća granica za obavljanje profesionalne vojne službe, pa tako u Sloveniji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji vojnici mogu raditi do navršene 45, a u Hrvatskoj se ta dobna granica pomjerila do 50 godine. Profesionalni vojnik u Srbiji može raditi do navršene 35. godine, a vojnu službu može nastaviti u svojstvu podoficira na neodređeno vrijeme ako ispunjava određene uvjete i ako u sistematizaciji jedinice postoji radno mjesto. Izaslanica u Domu naroda PS-a Marina Pendeš, koja je 12 godina bila zamjenica ministra obrane i jedan mandat ministrica MO, govoreći o ovoj temi, istaknula je da se pomjeranjem starosne granice za vojnike sa 40 na 45 godina neće puno pomoći Oružanim snagama BiH, nego da bi bilo najbolje da to ne bude 45 nego 55 godina. Takav model će, kako je kazala, podržati izaslanici iz Hrvatske demokratske zajednice u Domu naroda. Teško je očekivati da će izaslanici iz Kluba srpskog naroda podržati Smajićev prijedlog budući da je Radovan Kovačević iz tog kluba, kad je usvajan državni proračun za 2024. godinu, rekao: “Ovoj zemlji nisu potrebne nikakve, a posebno ne jake Oružane snage, jer ova zemlja nema s kim da ratuje, niti treba bilo s kim da ratuje.” Vojni eksperti su Kovačevića označili nekompetentnim, a njegovo mišljenje apsurdnim.
Nekadašnji zamjenik načelnika Zajedničkog štaba za operacije OSBiH, generalmajor Rizvo Pleh, u emisiji “Otvoreni studio” Radija Federacije BiH (čiji sam bio urednik) 2011. godine, govoreći o reformi vojske je rekao: “Kompleksna situacija zahtijeva vojnike koji su muškarci i žene od karaktera i intelekta, a njihov patriotizam i osposobljenost predstavljaju osnovu Oružanih snaga BiH. Vojnici se obučavaju da izvršavaju zadatke samostalno ili u grupi, razvijajući sposobnost zrelog odlučivanja i inicijativu u stresnim situacijama. Naša vojska treba okretne i prilagodljive vojnike i starješine koji su u 21. stoljeću u stanju nositi se s izazovima cijelog spektra operacija.” General Pleh više nije u aktivnoj vojnoj službi, a ove njegove riječi su itekako aktualne.
