Dopuštanjem Ruskoj Federaciji i njenim proxijima na Balkanu, predvođenih Dodikom i Vučićem, da u Bosni i Hercegovini – na očigled cijelog demokratskog svijeta koji je glasao za Rezoluciju UN-a o genocidu u Srebrenici – dozvoli usvajanje obrazovnog programa i korištenje udžbenika u Republici Srpskoj po kojima će djeca učiti o “odbrambenom ratu“ u kome su Radovan Karadžić i Ratko Mladić heroji, Christian Schmidt, visoki predstavnik u BiH, s obzirom na mandat i ovlasti koje ima, zauzet će čelnu poziciju liste međunarodnih predstavnika koji su od nezavisnosti nanijeli najveću štetu Bosni i Hercegovini.
Piše: Dženana Karup Druško
Uz njegovu “zabrinutost“ i mlake i neuvjerljive poruke, još veći razlog za strah i brigu, jer je ovo najžešći udarac na Dejtonski sporazum i BiH do sada, predstavlja izostanak reakcija i poteza vladajuće trojke. S izuzetkom Denisa Bećirovića, člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda, koji je odmah reagirao, jasno i glasno iznoseći svoj stav, te tražeći ukidanje navedenog školskog programa, smjenu Dodikove ministrice pravde uz konkretne zahtjeve prema Schmidtu. Ostali politički akteri (i dalje) šute, uz reakciju SDA koja je najavila apelaciju Ustavnom sudu. Zanimljivo da je Schmidt nakon duge međunarodne apstinencije poslije ovoga otišao na noge Bakiru Izetbegoviću koji nije mogao sakriti svoje zadovoljstvo.
Novi sukobi
Svaki minut egzistiranja zločinačkog nastavnog programa u Republici Srpskoj – kako drugačije nazvati povijest koja zločince presuđene u sudu Ujedinjenih nacija proglašava herojima – potencijalni je minut koji Bosnu i Hercegovinu dijeli od početka novih sukoba koje će predvoditi oni kojima su uzori i heroji Karadžić i Mladić.
Svojim nereagiranjem na ovakvo gaženje međunarodnog prava, koje u sebi nosi ozbiljne i opasne poruke iz Republike Srpske, Christian Schmidt je dozvolio i ismijavanje i ponižavanje svih onih država koje su, upravo uvažavajući međunarodno pravo i presude UN-ovog suda a što se podrazumijeva u svim civiliziranim državama, glasale za Rezoluciju UN-a o genocidu u Srebrenici. Uključujući i Njemačku iz koje Schmidt dolazi, a koja je bila i sponzor UN-ove Rezolucije.
Ova rusko-srbijanska podvala, očito studiozno pripremana od svesrpskog sabora u Srbiji, poništila je sve ono što je međunarodna zajednica od okončanja sukoba radila ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i na Balkanu više od tri decenije. Nažalost, u svemu ovome sramno je ponašanje i članica PIC-a i akreditiranih ambasadora u BiH, uz izuzetak Američke ambasade u Sarajevu koja je izdala saopćenje u kojem je osudila potez ruskih proxija.
Nažalost, ne može se ne primijetiti da mi već 30 godina svjedočimo raznoraznim “osudama“, “saopćenjima“ i “zabrinutosti“ zapadnih zvaničnika, dok Milorad Dodik realizira i provodi sve šta hoće uz otvorenu podršku Vučića i Putina, ali upravo oni su još jedina barijera za finalni potez – odvajanje iliti razdruživanje Republike Srpske od Bosne i Hercegovine. Dok istovremeno domaće (nadležne) institucije, na čiji rad ključni uticaj imaju upravo kadrovi “obučeni“ u Banja Luci i Beogradu, uz potpunu nezainteresiranost i time amnestiju Bošnjaka u tim institucijama koji od države žive život “elita“ – ne preduzimaju apsolutno ništa bez obzira koliko se kršili Ustav i zakoni i ugrožavali mir i sigurnost u BiH.
Potvrda ovih tvrdnji su i brojne “osude“ zbog terorističkih napada na povratnike (uglavnom Bošnjake) u Republiku Srpsku (očito ne slučajnih, i očito ne neorganiziranih), a o tome se ne otvaraju istrage i nikad niko nije optužen i procesuiran, što su jasne poruke. Možda čak podjednako važne kao i one da je dozvoljeno biti ratni zločinac (pa i poželjno, jer to su heroji) i da se to isplati.
“Svesrpski svet“
S obzirom na navedeno, a što je dobro poznato svima, pozivati “domaće institucije“, uz međunarodna ovlaštenja koja imaš, da sankcioniraju novi obrazovni program u RS, nije samo licemjerje, glupost, nezainteresiranost i nesposobnost Christiana Schmidta, nego i podrška svima koji krše međunarodno pravo, ne poštuju presude međunarodnih sudova i tvrde da se zločin isplati i da ga je dobro koristiti u realizaciji velikodržavnih-fašističkih ciljeva u čijoj realizaciji je sve dozvoljeno – sva teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava, uključujući genocid i etničko čišćenje.
Uostalom, po njihovim vlastitim saopćenjima, Tužiteljstvo BiH nije nadležno (i ne želi raditi) ništa što ima veze s negiranjem genocida, negiranjem presuda UN-ovih sudova, relativiziranjem i revizionizmom činjenica utvrđenih u presudama, glorifikacijom ratnih zločinaca, u najkraćem njih haško naslijeđe ne obavezuje i ne zanima, kao što nisu nadležni za napade na povratnike, divljanje radikalnih udruženja i pojedinaca u RS bez obzira koliko svojim akcijama narušavali mir i sigurnost i izazivali strah i uznemirenje onih protiv kojih su usmjerene, kao što nisu nadležni ni za Dodikovo rušenje ustavnog poretka države, pa samim tim ni za ovaj zadnji, najžešći udarac na BiH.
Ali, jesu nadležni da procesuiraju sve ono što je haško tužiteljstvo odbacilo kao neosnovano jer nema dokaza, odnosno nadležni su za političko-vojno-policijsko rukovodstvo Republike BiH, koje je branilo državu, čime pokušavaju uništiti sudski utvrđena dva UZP-a na čelu sa Slobodanom Miloševićem i Franjom Tuđmanom i genicid počinjen u BiH utvrđen pred dva suda Ujedinjenih nacija u Hagu i agresiju Srbije i Hrvatske na BiH svesti na građanski, ili kako ga sad nazvaše po obrazovnom programu Republike Srpske – odbrambeni.
Tek sada se vidi značaj Rezolucije UN-a o genocidu u Srebrenici, jer je Rezolucija izbacila iz kolosijeka davno pripremane planove o velikosrpskoj državi iliti “svesrpskom svetu”, uključujući i “heroje“ Karadžića i Mladića koji su iz narativa i izjava srpskih političara sad preselili u institucije kroz obrazovni program djece u osnovnim školama.
Ko je ko od Bošnjaka…
Nažalost, Rezolucija za koju su najzaslužnije žrtve i minoran broj pojedinaca, dok je većina sa strane čekala šta će se desiti, a pri čemu je Vučić provodio neviđenu diplomatsku ofanzivu, a Dačić se hvalio da je razgovore o tome obavio sa više od 40 ministara spoljnih poslova lobirajući protiv (pri čemu je ministar spoljnih poslova BiH Elmedin Konaković imao jedan sastanak – s mađarskim ministrom, a Mađarska je jedina članica EU koja je glasala protiv Rezolucije), s početkom izborne kampanje (za lokalne izbore) žrtve su morale izdati saopćenje u kome su političarima jasno poručili da genocid u Srebrenici i druge zločine ne zloupotrebljavaju u izborne svrhe.
Jer, izborna kampanja postala je savršena platforma za utrku u kojoj se pokazuje ko je sve od Bošnjaka imao najveći uticaj i najznačajniju ulogu za donošenje Rezolucije UN-a o genocidu u Srebrenici. No, suština je vrlo jednostavna – Rezolucija je donesena u mandatu Denisa Bećirovića, i tu sve počinje i završava. Čak i oni koji možda misle da mogu iznijeti kritike na neke njegove druge poteze u ovom slučaju mu samo mogu odati priznanje, jer je upravo on, zajedno sa udruženjima žrtava, odnosno s Munirom, Kadom, Muratom, Šuhrom.. najzaslužniji za historijski važnu Rezoluciju za budućnost Bosne i Hercegovine i tako pokazao da ipak nije neko ko “samo piše pisma“, kako ga zajedljivo i pozicija i opozicija karakterišu. Naprotiv.
Hoće li Christian Schmidt ukinuti “heroje“ Karadžića i Mladića, što mu omogućavaju Bonske ovlasti i za šta ima otvorenu podršku Amerikanaca, ili će voditi beskrajne rasprave i biti “zabrinut“? U posjetu mu vrlo brzo (krajem mjeseca) dolazi Serge Brammertz, glavni haški tužitelj. Nema nikakve sumnje da će mu Schmidt morati objasniti kako su Karadžić i Mladić, obojica u Haagu presuđeni za najteže zločine koje poznaje međunarodno humanitarno pravo, postali heroji. Što s druge strane zahtjeva i odgovor na pitanje zašto su Brammertz i Haški tribunal lažno strpali takve heroje u zatvore uz doživotne kazne, jer to proizilazi iz obrazovnog programa Republike Srpske i nereagiranja Schmidta na takvu odluku, čime je najdirektnije podržava.
Zaboravlja li Christian Schmidt da je Haški tribunal osnovan zbog ugrožavanja međunarodnog mira i sigurnosti, a svjetski mir i sigurnost ugrozili su upravo “heroji” Karadžić i Mladić na čelu sa Slosbodanom Miloševićem? Ukoliko ne zaustavi ovu kataklizmu do lokalnih izbora, ovu najveću međunarodnu sramotu u Evropi, onda zaista i treba ukinuti i PIC i OHR i zaželjeti im sretan put.
