Ovih dana čitam nove gnusne, odvratne laži koje izgovaraju zastupnici SNSD-a u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Ali, to su izgleda pravila igre u politici BiH, koja je strogo podijeljena na tri “istine”. Tako, naprimjer, poslanik SNSD-a Milorad Kojić ponavlja laž koju su kazali bezbroj puta njegovi sunarodnici ne samo u Predstavničkom domu PSBiH nego u svim dijelovima političkog spektra BiH. Njega ne brine što je kazao ordinarnu, besramnu laž, da je tadašnji predsjednik BiH r. Alija Izetbegović odgovoran za protjerivanje Srba iz Sarajeva.
Čitajte kolumne Adamira Jerkovića:
Nacistički glavešina Goebbels, čiju praksu izgleda slijede učesnici ovog rašomona, kao da je imao pravo. Stotinu puta ponovljena laž na kraju postane “istina”. Žalosno je što se laž u BiH slobodno ponovi bezbroj puta i potom bez komentara prenese u entitetsku štampu, na radio i televiziju, koju kontrolira vladajuća partija, i to onda postaje istina. Kada bi se nekim slučajem provelo istraživanje javnog mnjenja, konkretno u RS-u, 99% ispitanih bi reklo da je stvarno Alija Izetbegović govorio onako kako predstavlja Milorad Kojić. Alija Izetbegović, kojem sam bio savjetnik u Predsjedništvu BiH, nikada, međutim, nije izgovorio takve riječi, a sada ću da citiram dijelove iz mojih knjiga “Alija izbliza” (I-III) iz kojih će dobronamjerni čitalac moći presuditi koliko ima istine u ovim besprizornostima. U knjizi “Alija izbliza I”, str. 235 (naslov “Solana ante portas”), pišem o dolasku Javiera Solane i Wesleya Clarka u BiH 11. 9. 1998. godine. U razgovoru koji je tom prilikom vođen učesnici su se pozvali na 20. poglavlje knjige Richarda Holbrookea “Završiti rat”: “Američki pregovarač je napisao da su Srbi bili prisiljavani od strane Karadžićeve vojske da napuštaju svoje kuće i da uništavaju sve za sobom, kaže Richard Holbrooke, koji je arhitekta dejtonskog mira u BiH i kojem bismo morali vjerovati kao autentičnom svjedoku događaja. Alija Izetbegović je na to dodao: A Holbrooke nije ni Srbin ni Hrvat niti Bošnjak.”
Miloradu Kojiću, koji je u doba reintegracije Sarajeva imao svega 14 godina, bio dakle pubertetlija, mogao bih oprostiti da je ovakve izmišljotine pričao u tom dobu svog odrastanja. Ali, danas ne mogu, jer je očigledno politički instrumentaliziran, što znači da je svjestan da bljuje ordinarne laži i nebuloze, koje su ispod najgore propagande. Savjetujem svakome ko sumnja da pogleda YouTube na kojem je dokumentirana istina o događajima reintegracije Sarajeva, gdje su po direktivi “patriotski” Srbi napuštali svoje kuće i stanove, koje su “herojski” uništavali i spaljivali, iskopavali svoje mrtve i nosili sa sobom… Ovo je nepobitna dokumentirana istina. Ovo govorim u ime r. Alije Izetbegovića, iz razloga što ne može da se brani od vas koji izvrćete riječi, mijenjate historiju zarad ciljeva koje nikada nećete moći ostvariti. Jer, Bosna je naprosto u venama svakog normalnog čovjeka koji se rodio ovdje, koji je doživljava svojom i sasvim je sigurno da je neće dati ni pod koju cijenu. Ne zanosite se. O istinitosti ovih riječi govori napomena Roberta Gelbarda, koji je jasno 13. 9. 1998. kvalificirao bh. učesnike i šta se očekuje od njih: “Vi, Bošnjaci, morate zadržati moralnu prednost, tako što ćete omogućiti povratak Srbima i Hrvatima”, rekao je.
Tako je i urađeno. Sarajevsku deklaraciju Bošnjaci su ispunili kao svoj dio zadatka u realizaciji “manjinskih” povrataka, premda predsjedniku BiH nije bilo nimalo lahko u njenoj realizaciji. Na strani 17, prve knjige “Alija izbliza” pišem o naporima Bošnjaka da provedu u djelo Sarajevsku deklaraciju: “Aliju Izetbegovića najviše je mučio povratak Srba i Hrvata. Stranci su ga stalno ‘davili’ pitanjima, ucjenama i prijetnjama. U Sarajevskoj deklaraciji, koja se bavila problemom povratka izbjeglica, svjesno je postavljen skoro nemoguć zadatak, da vrati veliki broj Srba i Hrvata u kratkom dahu.” Bosanskohercegovačka ideja vodila se bez ikakve isključivosti, znam iz vlastitog iskustva. Tako, međutim, nije bilo u krajevima što su ih držali Srbi i Hrvati, iz kojih su u ratu bili protjerani svi Bošnjaci.
U tom “slijeđenju” Zapada, koji je u to vrijeme bio prepredeno obmanut od Dodika, bosanska politika je pratila zahtjeve SAD-a koje su preko svog diplomate Roberta Gelbarda zahtijevale striktno provođenje razumne politike povratka. Amerikanci su od početka ostali čvrsto uz BiH, o čemu svjedoče izjave najistaknutih predstavnika administracije nekad, pa i sada, što se vidi po aktivnosti Michaela J. Murphyja, koji itekako pokazuje da je veći Bosanac od nekih koji su rođeni ovdje, ali im je glava u Beogradu ili Zagrebu. Pominjem Roberta Gelbarda, koji je 13. septembra 1998. godine rekao: “Mi od Bosne nećemo dići ruke”!
