Osim što je zemlja apsurda, Bosna je i zemlja prizemne kulture ophođenja, naglašeno izražene banalnosti u javnom diskursu (i među građanima i na političkoj sceni). Kao što kaže stih nekada popularnog benda ‘Rokeri s Moravu’ “ja ga mlatnuh s motku da me bolje shvati”, tako ću se i ja poslužiti jednom banalnošću, kako bi me bolje shvatio širi puk – da bih jednom rečenicom objasno šta je to demagogija: to je kao kada star čovjek ubjeđuje mladu ženu da legne u krevet s njim a ne nekim mlađim, jer mlađi ima tvrđe spolovilo a od toga se dobija rak.
Da, demagogija, uz licemjerstvo osnovna i najizraženija osobina bh. političara: ‘Ja ću ti otovoriti oči, glasaj za mene, jer ako glasaš za drugog propade ti budućnost. Glasaj za mene, ja sam tvoj spas’.
Tako otprilike je glasače ubjeđivao i Denis Bećirović (SDP): “Vi sigurno zaslužujete bolje i pravednije društvo. Borba za takvo društvo je moja obaveza i dužnost prema vama. “Otvarao” nam je oči Bećirović u svojoj kandidaturi za člana Predsjedništva BiH: “Najveći rizik cijele naše države je da imamo reprizu istih politika u najvišim organima vlasti”. Dakle, ako ne glasaš za mene propade ti budućnost, živjećeš u “reprizi istih politika” u kojoj živiš već tri decenije.
Budžetlija bez presedana
Da vidimo koliko je (bio i jeste) iskren Denis Bećirović.
Tokom tih “istih politika” koje nad nama vladaju već decenijama, a čija je osnovna karakteristika sisanje budžeta u korist administracije a na štetu privrednog razvoja i ekonomske budućnosti zemlje, Denis Bećirović nas je ovako štitio od “najvećeg rizika cijele naše države”:
Neposredno po završetku rata u BiH, Denis Bećirović je shvatio da je manje bitno “šta djeca znaju o zavičaju” od onoga što nastavnik istorije zna o budžetskim privilegijama jednog političara, pa je tako već 1998. godine Denis zasjeo na mandat poslanika u Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH. Bivši nastavnik istorije Denis Bećirović je za ovaj prvi mandat, za dvije godine (do 2000.-te) po osnovu poslaničkih primanja inkasirao najmanje 50.000 KM. Nije loše za početak.
Već 2000. godine Bećirović se seli u sljedeći mandat, pa tako na poziciji delegata u Domu naroda Parlamenta FBiH u sljedeće dvije godine (do 2002.) po osnovu delegatskih primanja inkasira dodatnih još najmanje 50.000 KM (paušal, komisije i druge privilegije).
Nije bilo pauze u Bećirovićevoj borbi protiv tih “istih politika” koje nad nama vladaju već decenijama, pa je Bećirović nakon mandata u PFBiH odmah zasjeo na mandat poslanika u Skupštini TK (2002.), gdje je “u borbi” proveo još četiri godine (do 2006.). Tu je mjesečno primao tričavih 2.383 KM mjesečno, pa je tako za četiri godine inkasirao još najmanje 114.384 KM.
Nije mirovao Denis u borbi za bolje društvo kakvo zaslužuju građani ni nakon okončanja mandata u Skupštini TK, pa je 2006. Zasjeo na novi budžetski mandat – u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Tamo je za četiri godine (do 2010.) inkasirao još najmanje 302.688 KM.
I opet, nema stajanja “u borbi za bolje društvo” od strane Bećirovića, pa po okončanju ovog mandata u PDPSBiH on zasijeda na novi mandat na istom budžetskom izvoru. Za novi mandat u PDPSBiH (2010.-2014.) Denis inkasira još najmanje 300.000 KM.
Ali to nije sve… Bećirović nastavlja svoj pohod na Budžet, naravno sve “u borbi za bolje društvo za građane”, pa od 2014.-2018. u PDPSBiH inkasira još najmanje 270.000 KM.
A onda od 2018.-2022. Bećirović zasijeda na mandat u Domu naroda PSBiH, gdje za te četiri godine inkasira dodatnih najmanje 270.000 KM.
A onda ‘Bingo’
Denis Bećirović nije poznat po predlaganju usvojenih zakona koji rješavaju problem građana BiH, i to je opšte poznata činjenica.
Sve svoje mandate Denis Bećirović je proveo pišući otvorena pisma, izjavljujući prigodne izjave, pa čak postavljajući nekave kao ultimatume međunarodnoj zajednici. Takvim svojim stavom “nit’ smrdi nit’ miriše” izbjegao je da se zamjeri drugim akterima na političkoj sceni, odnosno uspio je da stvori o sebi sliku neutralnog političara koji ne udara (pre)jako na interese vladajućih nacionalističkih oligarhija u BiH (što mu je pomoglo da nema bitnog političkog otpora u kandidaturi za Predsjedništvo). Kao takav, simpatični “rumenko” je postao prihvatljiv kandidat da ga umjereni Bošnjaci (kakvi Bošnjaci i jesu u većini) izglasaju za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.
I… ”Bingo” za Denisa. Glavni zgoditak.
Dok je u BiH konstanta kontinuirano osiromašenje naroda i države, kod Denisa Bećirovića je konstanta rast prihoda iz Budžeta. Od mandata do mandata, iz godine u godinu Bećirović je samo do 2022. godine iz budžeta inkasirao sebi cca million i po maraka. Sa nekih 2.300 KM mjesečno, vječiti budžetlija se popeo na cca 6.500 KM mjesečnih primanja (to je osnovna cifra, komisije, odbore i kojekakve ostale benificije da ne pominjemo)
Dakle, Denis Bećirović je najpoznatiji po činjenici da neprekidno 25 godina (četvrt stoljeća) sjedi na budžetu… i sipa demagogiju: “Vi sigurno zaslužujete bolje i pravednije društvo. Borba za takvo društvo je moja obaveza i dužnost prema vama”.
građani Denisovim glumatanjem državnika i udvaranjem proukrajinskoj agendi (a koja je sada kao što vidimo nakon Gaze – samo drugorazredna politička priča) išta korisno dobili? Jesmo li ugovorili kakve investicije, robnu razmjenu, išta što bi išlo u korist građana BiH. Apsolutno nismo!
Ali, jesmo dobili još jednog jako snažnog i na svjetskoj sceni bitnog neprijatelja – nuklearnu silu Rusiju.
Šta nam je to trebalo?!
Šta nam je ovo trebalo: “Rusko veleposlanstvo u BiH u četvrtak je uputilo otvorenu prijetnju toj zemlji zbog potpore koju pruža Ukrajini uz konstataciju kako odlazak članova Predsjedništva BiH u Kijev smatra činom neprijateljstva prema Rusiji”
“Prisutnost na ovakvim skupovima doživljavamo kao otvoreno neprijateljski čin. Svaki oblik pridruživanja spomenutoj inicijativi smatramo napadom na teritorijalni integritet Ruske Federacije. Zadržavamo pravo da odgovorimo na neprijateljske akcije”, stoji u izjavi ruskog veleposlanstva.
Pametnom dosta!.
I za kraj…
Dakle, ovom analizom pokazali smo kratak presjek djelovanja i ljudskih i političkih “kvaliteta” Denisa Bećirovića, “opozicionara”, neostvarenog državnika.
Evo za kraj samo još jedna ilustracija o kakvom se čovjeku i političaru radi.
Izborna baza Denisa Bećirovića je Tuzlanski kanton. Ljetos smo svjedočili kako su poplave poharale širom TK, a najjače na području Teočaka, male opštine koja je dala jedan od najvećh doprinosa očuvanju BiH (što nije potrebno posebno elaborirati).
Šteta od poplava u Teočaku procijenjena je na najmanje 4,5 miliona KM. Došli su mediji, kamere… I naravno, bila je to prigoda da se pojavi uvijek prigodni Denis Bećirović. Kao i uvijek, tako i tada, uslijedila je demagogija: Bećirović je tada građanima obećao 100.000 KM pomoći od strane Predsjedništva BiH.
Svjedočanstvo građana Teočaka o toj obećanoj pomoći se u najkraćem ilustruje ovim izjavama: ”Od njih mi niko nije donio mrvu hljeba. Nego odem radim, podignem kredit i saniram. Najviše sam stradala sve je otišlo, od električnih stvari, ograde, vrata, garaže…”, kazala je za N1 Fatka Čeliković. “Evo vidiš i sam da nema ništa, sve bačeno… od viljuške do svega. Nisam još sanirala uzela sam godišnji sad da još, valjda ću uspjeti”, dodala je.
Stanovnici su se potom samoorganizovali, uredili mezarje, popravili dio puta koji su mogli.
“Razočarani jesmo, a nismo dobili ništa, nikakva sredstva. Voljeli bi makar da nam put naprave da možemo sići do glavne ceste”, navela je Amira Čeliković.
”Razočaran sam u ovom dijelu… ako Vas neko pozove i kaže pošaljite zahtjev poslat ćemo interventnu pomoć, i onda su to gluhi telefoni… to je dva tri dana i onda se zaboravi. Imaju samo pojedine Općine koje su se javile i čini mi se da ima većeg razumijevanja među lokalnim zajednicama nego od viših nivoa vlasti. Nemojte najavljivati i govoriti da ćete pomoći, zvati, a onda poslije nekog vremena jednostavno kažete da ide redovnim procedurama”, istakao je tada Tajib Muminović, načelnik Općine Teočak.
Pa Denise, vječiti budžetlijo, uzeo si najmanje million i po maraka za isprazno sjedenje i demagogisanje sa parlamentarnih govornica. Mogao si komotno iz vlastitog džepa, od zarade za nerad, izdvojiti barem tih 100.000 KM za ljude koji su te izglasali iz tvoje izborne baze – a obećao si im pomoć. Za ljude koji su među onima koji su dali najviše života za odbranu Tuzle, TK i BiH. Za ljude koji rove po kontejnerima da bi se prehranili jer im ne daju posao i platu, dok tebe plaćamo za ništa – za demagogiju i sjednice!
A ti, gosp. Članu?
Ti si opet došao da budeš demagog. Da kamere snime tvoja obećanja, a onda tutanj za Sarejevo, tamo u glavni grad svih političara iz Tuzle koji ovdje uđu u politiku, obećaju kule i gradove, a onda odoše graditi Sarajevo – kao da Bosna nema druge čaršije kojoj nešto treba.
Zar je to opozicija koja nam se nudila kao izlazak iz krize koju je uzrokovala ranija vlast!?
Sumarum, nije li očito da je lik, djelo i politika Denisa Bećirovića samo demagogija? Nije li Denis upravo po tome najpoznatiji – po demagogiji i kao vječiti budžetlija bez ikakvih rezultata osim onih za ličnu korist?
Nije li to politička impotencija, kad ubjeđuješ narod da će ako ne glasa za tebe dobiti rak poslije izbora?
Ah da, uz sav banalizam koji nam je Denis Bećirović pokazao u politici, evo i još jedno banalno objašnjenje – šta je to impotencija: To je kao kada kuhanim špagetama pokušaš igrati pikado.
Ostvarićeš tako dobre rezultate u tome kao i kad te na političkoj sceni predstavlja Denis Bećirović.
AUTOR: Jasminko Hodžić
