Američka analiza: Problem nije Netanyahu nego Izrael koji ga bira

Koliko god bilo primamljivo svesti složene političke procese na jednu ličnost, takav pristup često više skriva nego što otkriva.

To posebno važi za rasprave o Izraelu, gdje se gotovo sva pažnja, i pozitivna i negativna, usmjerava prema Benjaminu Netanyahu.

Analiza podsjeća da je Netanyahu na vlasti proveo tri decenije ne zato što je uspio nametnuti svoje stavove društvu, nego zato što je uspješno artikulirao strahove, očekivanja i političke prioritete velikog dijela izraelskih birača.

Tokom tog perioda izraelska politika nije postajala umjerenija. Naprotiv, stranke koje su nekada zagovarale kompromis, teritorijalne ustupke i obnovu mirovnog procesa postepeno su gubile ujecaj. 

Analiza tvrdi da Netanyahu nije historijska anomalija. On je proizvod političkog okruženja koje je nastajalo godinama kroz ratove, neuspjele mirovne procese, intifade, regionalne sukobe i rastući osjećaj da se sigurnost može očuvati samo kroz vojnu nadmoć.

Zbog toga je, prema ovoj argumentaciji, pogrešno vjerovati da bi promjena jednog lidera automatski značila i promjenu političkog smjera države.

U mnogim zapadnim analizama postoji prešutna pretpostavka da bi odlazak Netanyahua otvorio prostor za neku bitno drugačiju izraelsku politiku.

Međutim, analiza u The American Conservativu smatra da takvo uvjerenje proizlazi iz pogrešne procjene izraelskog društva.

Ako je Netanyahu decenijama pobjeđivao na izborima, stvarao koalicije i opstajao uprkos brojnim krizama, onda se ne može tvrditi da je djelovao odvojeno od političkih raspoloženja birača.

Naravno, to ne znači da pojedinci nisu odgovorni za odluke koje donose niti da političko vodstvo nema značaj.

Historija poznaje mnoge primjere lidera koji su mijenjali tok događaja. Ali jednako je tačno da nijedan lider ne može decenijama opstajati bez društvene baze koja ga podržava. Kada previše pažnje posvetimo pojedincu, često zanemarimo dublje procese koji ga održavaju na vlasti.