Zaljubljen sam u ljepotu! I ma gdje da se nađem – na Tibetu, u Amazoniji, u pustinji Gobi ili Sahari, u srcu Papue Nove Gvineje ili džunglama Bornea, ja je sa sobom nosim i s njom se srećem; ona mi se javlja i osvaja moje srce i moju dušu. Daje mi snagu. Tako, sjećam se, dok sam tragao za Atlantidom i u delti vječnog Gvadalkivira čekao svoje prijatelje i saputnike, profesora dr. Envera Imamovića i Adija Krdžalića, ja sam bio ispunjen nenadanom ljepotom ambijenta koji me okruživao.
Za drvenim stolom za kojim sam sjedio i ispijao prvu jutarnju kafu posmatrao sam maleckog mrava boje kestena kako se sirotan zaprtio zrncem šećera i sretan i zadovoljan grabi prema nepoznatom odredištu. Želio sam da mu pomognem i učinim breme lakšim, ali se nisam usuđivao, plašio sam se da ga ne ozlijedim. A onda sam pomislio – šta radi mrav u ljepoti Andaluzije!? Otkud ovdje i zašto?!
Slično mi se događa, evo, i nekoliko godina kasnije u okamenjenoj čaroliji Alcazaba, izgrađenog u devetom stoljeću, dok sjedim umoran u srcu same Alhambre, u Palati Nasrid, koja je izgrađena oko jedinstvenog Dvora mirte i lavova. Šta radi mrav u ovoj neopisivoj ljepoti dok ga posmatram kako se penje uza zid koji su gradili stari Mauri?!
Kako, zašto i otkud mrav i ja u Alhambri?! Kakve su nam namjere i hoćemo li ih ispuniti?!
ZEMLJA ZA POETE I LIRIKE: Došao sam s dobrim naumom da obiđem i jedinstveni dragulj podignut u vremenu dok je Europa sužnjevala u mraku srednjeg vijeka. Dovela me želja da od zaborava otmem davna vremena Al-Andalus, iako znam da nema pobjednika osim Boga!
Da, “Nema pobjednika osim Boga” bio je moto i mudre dinastije Nasrida, posljednje muslimanske dinastije u Španiji. Vladali su područjem emirata Granade od 1238. do 1492. godine. Dvadeset tri emira vladala su Granadom od osnivanja dinastije 1232. od Muhammada ibn Yusufa ibn Nasra (1195-1273) do pada Granade u ruke kraljevstava Kastilje i Aragonije 1492. Iza njih je ostala ljepota u kamenu kakvu svijet nije vidio. O njoj pjeva i čuveni vezir i pjesnik iz 14. stoljeća Ibn Zamraka u jednoj od odaja koje okružuju Lavljev dvor: “Ja sam bašta i budim se ukrašena ljepotom. I zapamti kakva sam radost za tvoje oči!”
Iako je arhitektura mogulskih neimara neuporedivo dekorativna, ipak se svakom posmatraču doima jednostavnom. U tome je njena ljepota još impresivnija. Većina filigranskih ukrasa kojima se divim izvedena je iz geometrijskih oblika – lišće, cvijeće, vinova loza, stilizirano drveće, voće, školjke i biljke koje su organizirane u graciozne i elegantne simetrične dizajne. Nije ni čudo što ju je francuski romantik Victor Hugo (1802-1885) nazvao “palatom koju su džinni (duhovna bića iz islamskih vjerovanja) pozlatili kao san i ispunili harmonijom”.
OKAMENJENA ČAROLIJA: I uistinu, mnogi likovni motivi u Alhambri su poetski iskazi, molitve ili citati iz Svete knjige, ispisani tečnim i kitnjastim stilom pisanog arapskog i magribijskog pisma. Arapska kaligrafija je – kako reče jedan pjesnik – toliko stilizirana da ju je teško razlikovati od vinove loze i mirišljavih cvjetova. Postoji trideset pjesama razasutih po Alhambri, kao i kratke molitve, citati iz Kur’ana, tradicionalne maksime, bilješke o izgradnji i pohvale mogulskim emirima i sultanima.
Svi detalji koji Alhambru čine okamenjenom čarolijom sadržani su u Palati lavova (Palacio de los Leones). Njeno dvorište, izgrađeno između 1354. i 1391. godine, ima bazen i fontanu okruženu skulpturama 12 lavova, što iz usta izbacuju vodu. Iz fontane otiču četiri potočića, svaki na svoju stranu prema rubu dvorišta, ograđenog vitkim stupovima i kitnjastim lukovima koji dočaravaju sliku ugodne oaze. Oko dvorišta prolaze uski kanali sa osvježavajućom vodom, pored kojeg se, kažu, okupljaju divlje mačke koje ponekad lutaju Alhambrom.
Mauri su Alhambru ukrašavali drvećem, mirišljavim cvijećem i ukrasnim grmljem, doživljavajući Španiju kao svojevrsni umjetnički atelje. Zamislite, nigdje u Alhambri se ne može čuti žubor vode koja otiče iako fontana i bazena ima posvuda. Napajaju se vodovodnim sistemom koji dovodi vodu iz rijeke Darro udaljene šest kilometara. Sa izuzetkom nekoliko zamijenjenih cijevi, Alhambra još koristi vodovod koji su izgradili Mauri prije 1.000 godina.
”MAUROV UZDAH”: Ljepota i sklad Dvorana ambasadora u palati Comares fasciniraju. U njoj se sultan sastajao sa stranim izaslanicima i diplomatama. Zbog toga što je ispunjena jedinstvenim ukrasima, često se naziva draguljem Alhambre. Prekrivena je kupolastim pokrovom, ukrašena čipkastom rezbarijom od kedrovine, popločana podom i štukaturom (zidna dekoracija) sa citatima iz Kur’ana, djeluje kao da je prirodni dio ambijenta iz “1.001 noći”. Na vrhu palate su privatne sobe za žene, čiji su lučni prozori koji gledaju na Granadu zatvoreni drvenim mušebucima, kako bi se u njoj što više očuvala privatnost.
Keramika, tepisi, mačevi i rukopisi izloženi su u mnogim prostorijama. Dvorana Mirador gleda na vrt sa stablima narandži i borova, raznim cvijećem i začinskim biljem. Myrtles Court (Patio de los Arrayanes) dobio je ime zahvaljujući živici mirte koja okružuje središnji ribnjak ispunjen zlatnim ribicama, čija svjetla zelene boje djeluju kontrastno s bijelim mermerom terase.
Galerija Abencerrajes nalazi se ispred Dvorane dvije sestre (Sala de Dos Hermanas). Zove se tako jer se priča da su vitezovi Abencerajes tamo bili ubijeni. Postoji mrlja od hrđe na mermeru fontane za koju se vjeruje da je mrlja od krvi zlosretnih vitezova. Galerija je bogato ukrašena lukovima, vitkim stupovima, stalaktitnim stropom i kupolom u obliku zvijezde.
Nedaleko od Alhambre, kaže legenda, Abu Abdallah Muhammad XII (1460-1533), posljednji nasridski vladar, otišao je u izgnanstvo. Popeo se na stjenovito uzvišenje koje je pružalo posljednji pogled na grad. Odatle je posljednji put pogledao Alhambru. Mjesto na kojem se to dogodilo danas je poznato kao Suspiro del Moro – “Maurov uzdah”!
IZMEĐU MITA I HISTORIJE: I dok posmatram upornost jednog mrava s početka mog kazivanja, koji se zaprtio komadićem sočnog lista mirišljave mirte, moje misli su daleko od izlokanog zida uz koji se penje. Divno je što sam predahnuo u Alhambri, u zemaljskom raju što su ga materijalizirali stari arapski neimari. Ko su bili oni, odakle su pristigli, kakva im je bila sudbina?!
Iako riječ Al-Andalus budi različite prizvuke i nijanse u arapskim izvorima, znano je da se pojam Al-Andalus odnosi na teritoriju Iberijskog poluotoka pod muslimanskom vlašću, koja se širila u vrijeme zlatnog doba islama, između 711. i 1492. godine. U zavisnosti od trenutka, zauzimala je manje ili više prostranstva na Iberijskom poluostrvu: na svojim počecima, u osmom stoljeću, zauzimala je veliki dio poluotoka, pa čak širila se i dalje od Pirineja, prije nego što je 1492. godine podlegla surovim nasrtajima spoljnih neprijatelja.
Do tih kobnih dana, prije više od hiljadu godina, Europa je doživjela jedan od svojih nesumnjivo najvećih kulturnih i prosvjetiteljskih uspona u Španiji. Ljudi svih vjera, nacija i običaja živjeli su zajedno u blagostanju, stvaralaštvu i prijateljstvu. Ovdje su pojedinci dali trajne doprinose obrazovanju, poeziji, umjetnosti, arhitekturi, muzici, slikarstvu, znanosti, medicini, matematici, poljoprivredi, astronomiji, inženjerstvu, navigaciji…
Međutim, neprijateljski sukobi koji su pokrenuti spolja i iznutra ugasili su zajedničko učenje koje se nekada podrazumijevalo u Španiji. No, svejedno, skladni multietnički život u onome što je postalo poznato kao Al-Andalus trajao je oko osam stoljeća, preoblikujući politiku, kulturu i pejzaže Iberijskog poluotoka na nebrojene načine.
USPON MAURSKIH KALIFATA: Učenjaci različitih interesovanja, zajedno sa spretnim trgovcima pristigli iz Bagdada, Damaska, Kaira, Timbuktua, Marakeša i drugih kulturnih središta arapskog carstva, za kratko su napravili izuzetan napredak u mnogim znanstvenim granama – medicini, građevinarstvu, muzici, književnosti, kaligrafiji, arabeskama, kartografiji, biologiji, pa čak i u šahu. U Cordobi je stvarao filozof Ibn Rushd (1126-1198), koji je pod sumnju stavio sve znanje osim Kur’ana. Njegovi tekstovi o Aristotelu snažno su uticali na europske skolastičare u razvijenom srednjem vijeku.
U usponu maurskih kalifata sudjelovali su svi narodi koji su živjeli u njima, uključujući židove, kršćane i druge. Oni su, svi skupa, pomicali granice znanja, a arapski jezik postao je jezik nauke. Zgodan primjer entuzijazma iz tih vremena je prvi ljudski let sa vrha najvišeg tornja u Cordobi, koji je izveo andaluzijski učenjak, astronom, ljekar, kemičar i inženjer Abbas ibn Firnas (809/810-887).
Naravno, moja prisjećanja na veličanstvenu Al-Andalus, dok sjedim opčinjen ljepotom Alhambre i divim se snazi i upornosti jednog mrava, zvučala bi sasvim isprazno da moje kazivanje ne potvrđuju konkretne činjenice. Pa, pogledajmo.
UBJEDLJIVE ČINJENICE: Za 800 godina, koliko su Mauri vladali Španijom, uveli su u Europu nove naučne tehnike, kao što je astrolab, uređaj za mjerenje položaja zvijezda i planeta. Naučni napredak u astronomiji, kemiji, fizici, matematici, geografiji i filozofiji niko više ne osporava.
Na svom vrhuncu Cordoba, srce maurske Španije, bila je najmoderniji grad u Europi. Ulice su bile popločane i imale su podignute trotoare za pješake stotinama godina prije nego što su to imali London i Pariz. Tokom noći mnoge ulice bile su dobro osvijetljene lampama. Cordoba je imala 900 javnih kupatila – siromašni Maur prije bi ostao bez kruha, nego bez sapuna!
Velika džamija u Cordobi (La Mezquita) još je jedno od svjetskih arhitektonskih čuda. Njen niski grimiznozlatni krov, oslonjen na 1.000 stupova od mramora, jaspisa i porfira, bio je osvijetljen hiljadama mjedenih i srebrenih lampi koje su gorjele na miomirisno ulje!
Obrazovanje je bilo univerzalno u maurskoj Španiji, dostupno svima, dok je u kršćanskoj Europi 99 posto stanovništva bilo nepismeno, čak i neki kraljevi. U to vrijeme Europa je imala samo dva univerziteta, a Mauri su imali sedamnaest – u Almeriji, Cordobi, Granadi, Sevilli, Malagi, Toledu i Juenu.
U 10. i 11. stoljeću javne biblioteke u Europi nisu postojale, dok se maurska Španija mogla pohvaliti sa više od sedamdeset. Najveća, ona u Cordobi, imala je 600.000 rukopisa.
Preko 4.000 riječi i fraza izvedenih iz arapskog jezika apsorbirano je u španski jezik. Riječi koje počinju sa “al”, na primjer, potiču iz arapskog. Arapske riječi kao što su algebra, alkohol, kemija, nadir, alkalin i šifra ušle su u jezik. Čak i riječi kao što su šah-mat, influenca, tajfun i narandža su arapskog porijekla.
Najznačajniji maurski muzičar bio je poznat kao Ziryab (Crni kos) koji je stigao u Španiju 822. Mauri su predstavili najranije verzije nekoliko instrumenata – lutnju ili el oud, gitaru ili kitaru i liru. Ziryab je promijenio stil ishrane tako što je obroke podijelio na odvojena jela, počevši od supe i završivši desertima.
STOLJEĆIMA ISPRED EUROPE: Mauri su uveli papir u Europu i arapske brojeve, koji su zamijenili nespretni rimski sistem!
U vrtlarstvu i poljoprivredi Mauri su uveli mnoge nove usjeve, uključujući narandžu, limun, breskvu, kajsiju, smokvu, šećernu trsku, hurme, đumbir, šipak, šafran, šećernu trsku, pamuk, svilu i pirinač, koji su danas neki od glavnih španjolskih proizvoda.
Maurski vladari su živjeli u raskošnim palatama, dok su monarsi Njemačke, Francuske i Engleske živjeli u velikim štalama, bez prozora i dimnjaka, i samo sa rupom na krovu za izlazak dima. Jedna takva maurska palata Alhambra (Crvena) u Granadi jedno je od španskih arhitektonskih remek-djela, čija je ljepota postala UNESCO-ova svjetska baština.
Preko Afrike su nova saznanja o Kini, Indiji i Arabiji stizala do Europe. Mauri su donijeli kompas iz Kine.
Mauri su vladali i zauzimali Lisabon i ostatak Iberijskog poluostrva sve do duboko u dvanaestom vijeku. Konačno su poraženi i protjerani od kralja Alfonsa Henriquesa. Poprište ove bitke bio je Castelo de Sao Jorge ili Dvorac svetog Đorđa.
Ipak, maurska vjerovanja kažu da su “kraljevi, emiri i sultani donijeli raj na zemlju” preko neponovljive Alhambre, u kojoj, evo, odmaram, dok moj prijatelj mrav zamiče u jednoj zidnoj pukotini sretan što svojoj zajednici donosi komadić sočnog lista mirišljave mirte.
