Iznimno opasno i prijeteće narodno srpsko veselje večeras, 13. februara, održava se u Banjoj Luci.
Uvijeno u proslave državnosti Srbije i imaginarne državnosti bosanskohercegovačkog entiteta RS, Sretenje, hrišćanski praznik u Banjoj Luci, večeras nam je donijelo mitomanske floskule kakve očekujemo od ovakvih skupova, rečenice prepune “junačkog srpstva” i “turskog zuluma”.
No, kako se sve dešava pod pokroviteljstvom ‘sverpske deklaracije’, u Bosni i Hercegovini, ono je jako važno čuti i prenijeti poruke koje, iako za većinu možda smiješne, nisu nimalo bezopasne i kao takve ih treba i promatrati.
Naravno, “najzapaljiviji” govor dao je lično laktaški baja i vožd, crnolistaš, onaj koji u kuloarima i danas nosi nadimak “Mile Ronhil”, predsjednik manjeg bosanskohercegovačkog entiteta RS Milorad Dodik.
Vučić, Vučić i samo Vučić
“Sretenje je dan kada se okupljamo. Drago mi je, predsjedniče, što ste tu. Učinili ste Srbiju jakom, a to je važno. Mi se ovdje osjećamo dobro i sigurno (zapamtite ovaj dio, op.pr.). Kada su vas pritiskali, niste dozvolili da stanete. Mi, pripadnici srpskog naroda smo neizmjerno zahvalni na vašim dostignućima. Dugo su nam to zabranjivali. Srbija dugo godina nije imala dan Državnosti, dok nije utvrdila Sretenje kao takvo. Srbija je obilježavala dan Ustanka za vreme komunizma, jer nije imala svoj dan Državnosti, zato što su neki hteli da poručuju da ona nije država”, lupetao je baja.
Veličajući Vučića i dalje, ponizno se riječima “spustio na koljena” ispred predsjednika Srbije: “Hvala vam što ste u spoljno-političko-odbrambenoj strategiji Srbije rekli da nikada više nijednog Srbina niko neće progoniti po metodama ‘Oluje’ kako smo to gledali u nedavnoj prošlosti. Znamo da to ne bi moglo biti upisano bez vas. I zato ovi Srbi ovdje, mi Srbi pripadnici srpskog naroda, mi ovdje, koji nikada nismo bili bosanski Srbi (……), smo neizmjerno zahvalni za sva ta postignuća. Jačajte Srbiju i nemojte dozvoliti da stanete.”
Nastavio je dizati Vučića u nebesa, kazao kako je lično vidio koliko ga je pogodila “tragedija u Novom Sadu”, kako Srbiji ne trebaju protesti, kako će brzo iz svega ovog zajedno izaći, kako se raduje što ćemo biti u Sremskoj Mitrovici zajedno, a onda je uslijedila potpuna konfuzija još jednom: “Da tamo govorimo o onome što jesmo, a to je jedan narod. Drago mi je, znam koliko ste radosti prihvatili kada smo razgovarali o tome da se ti prefiksi sklone ispred reči Srbin, pa da nema…”
“Mi smo dobro, ali nismo dobro”
“A, uvijek smo stali pred najsnažnije sile toga vremena, zato što nismo htjeli da budemo pokoreni. Stali smo pred Turke, Austrougare, pred Hitlera, pred NATO. Nikad se nismo povukli, platili visoke cijene. Kada se bilansi izvuku na kraju, stravična je cifra stradalog našeg naroda. I mi imamo pravo, bez obzira na to što nam drugi to sprečavaju.
RS je danas, gospodine predsjedniče, stabilna i sigurna. U RS ima različitih pogleda kako treba ići dalje. RS je zatečena i zarobljena u BiH (prisjetite se sad one gore izjave, kad je govorio da se osjeća dobro i sigurno). Znam da mnogi ne vole da ovo slušaju, ali RS mora da povede svoj oslobodilački proces protiv BiH, jer u njoj nećemo završiti na dobar način. To je nešto što ovaj narod osjeća (par minuta prije bili su sigurni). I danas i svaki put, kada o tome govorimo, mi uvijek imamo na umu da smo Srbi i da ne narušimo i ne napravimo teret Srbiji. Ali, ovaj narod će izabrati trenutak kada će morati da svoju slobodu izdigne iznad trenutka, trenutnih procesa i da se suprotstavi onima koji nam ne dozvoljavaju da pričamo da smo Srbi”, rekao je Dodik, ponovo ‘između redova’ zaprijetivši otcjepljenjem.
“Mi ne volimo BiH, nije da je mrzimo”, govorio je dalje, a spomenuo je i kako su “Bošnjaci dobar narod, ali ih vode ideologije”. Dakle, smiješno, istinski, ali isto toliko opasno.
